POVRATAK je često veći od sigurne pobjede. Nikada Paris Saint-Germain ne bi slavio prolaz u četvrtfinale Lige prvaka kao što su ga slavili igrači Manchester Uniteda. Nikada, jer nakon što u prvome meču slaviš rezultatom 2:0, prolaz je očekivan i nećeš osjetiti želju za ludom proslavom. United je pobjedom od 3:1 na Parku prinčeva nadoknadio 2:0, onako osakaćen ozljedama i unaprijed otpisan vratio se iz mrtvih, odigrao perfektno ispred ošamućenog Gigija Buffona i napravio čudo.
Kako? Objasniti je teško, ponoviti vjerojatno nemoguće. Jednom u životu gledate takvu pobjedu, takvo ludilo, meč koji samo jedan sport može ponuditi, a to je nogomet.
Samo nogomet može ponuditi onakvo pariško ludilo
U košarci ne možete pet, ma ni 25 puta samo šutnuti na koš protivnika i slaviti. U tenisu ne možete odustati od napada, odnosno od servisa, u rukometu morate krenuti po gol, u američkom nogometu morate osvajati jarde, u Formuli 1 svaki krug voziti što je moguće brže... Jedino u nekoj ludoj varijanti u borilačkim sportovima može vas spasiti čudesan nokaut u bradu vašeg protivnika koji vam je do tada lomio kičmu, kao što je u kultnom filmu Rocky Balboa srušio Ivana Dragu ili u Zairu prije 45 godina Muhammad Ali trpio Georgea Foremana pa ga na kraju srušio.
Manchester United je u Pariz došao bez više od 10 igrača, Ole Gunnar Solskjaer nije na raspolaganju imao Paula Pogbu, Anthonyja Martiala, Jessea Lingarda, Alexisa Sancheza, Andera Herreru, Nemanju Matića... Na klupi su sjedili tinejdžeri, na terenu igrali samo oni sa "zdravim liječničkim nalazima".
United je došao dati minimalno dva gola ako želi četvrtfinale. Kao takav, načet teškim rezultatom, a nitko nikada nije nadoknadio domaći poraz od dva gola razlike u prvoj utakmici nokaut-faze, te razoren ozljedama odlučio je - braniti se.
Trebamo dati dva gola, vi se branite
"Rekli smo igračima da nemaju što izgubiti, da će se morati braniti više nego ikad, da će morati trčati više nego ikad. Rekli smo im: 'Dobit ćete šanse, iskoristite ih'", objasnio je Solskjaer nakon meča.
Koliko god djelovala čudno ta činjenica da se odlučite braniti "životom" u meču u kojem morate zabiti dva gola, Unitedu je uspjelo. Čak je dao tri. Pritom je u potpunosti ispunio ono u što je Solskjaer vjerovao - da će šanse doći i da je na njima samo da ih iskoriste.
A United je dao tri gola kakva ćete rijetko vidjeti na jednoj utakmici. Prvi im je poklonio Kherer, drugi Buffon, treći su postigli iz penala za koji su i bivši Unitedovi igrači Rio Ferdinand i Michael Owen, kao i čuveni engleski sudac Mark Clattenburg, rekli da to zapravo nije bio penal.
United je tri gola dao iz pet udaraca, a može se reći da je ustvari dao tri gola iz tri šuta jer drugi gol je stigao nakon pokušaja Rashforda koji je Buffon odbio ravno do Lukakua, dok je treći gol postignut iz penala koji je dalekometnim udarcem izborio Dalot, a "s kreča" u gol i ludilo pretvorio Rashford.
Čuda se ne mogu objasniti
Gledajući tako, jednostavno je nevjerojatno da je United u drugom poluvremenu trebao dati gol za prolaz u četvrtfinale, a da je prvi put šutirao prema Buffonu u prvoj minuti nadoknade kada je Dalot izborio penal. Frapantno zvuči i da United u cijelom meču nije imao nijedan korner - da Damir Skomina nije dosudio penal, onaj Dalotov udarac bio bi pretvoren u udarac iz kuta.
Još jedanput se pokazalo da je u nogometu, kao i u životu, doista sve moguće, da uvijek morate vjerovati unatoč svim nedostacima i minusima. Kroz svoju povijest United je to mnogo puta pokazao, u Parizu je samo ponovio. Zadržao je svoj identitet ekipe koja je u eri sir Alexa Fergusona neke od najvećih pobjeda ostvarivala upravo nakon preokreta i golova u posljednjim minutama. Milijun puta će se ponoviti priča o epskoj pobjedi nad Bayernom iz Münchena 1999. godine kada je jedan od dva gola iz sudačke nadoknade za pobjedu rezultatom 2:1 postigao Solskjaer.
No govoreći o toj ljepšoj strani, onoj koja na kraju reže tortu, nezaobilazno je spomenuti PSG i njegovu tragediju. Thomas Tuchel je pripremio milimetarski precizan plan, na Old Traffordu je njegova momčad pokazala da je kvalitetnija od Uniteda, a slično smo gledali i na Parku prinčeva. Stezao je PSG obruč oko Uniteda, ubijao ga po svakoj mogućoj statistici, ostavio ga na 32 posto posjeda lopte, na svega pet šuteva, na nula kornera, držao ga je na konopcima, Mbappe je pritom promašio kolosalnu šansu, Bernat pogodio stativu... Ali nigdje u Tuchelovom planu nije pisalo da Kehrer i Buffon asistiraju za Lukakua i da nesretni Kimpembe veže ruke oko trbuha. Taj plan smislio je netko drugi, a taj netko nije ni Solskjaer.
Nakon ovakvog poraza mnogo je manje onih koji će tako i gledati na PSG-ov oproštaj od Lige prvaka. Glasnije će biti tvrdnje da su luzeri, da nisu smjeli sebi dopustiti takav poraz, postavljat će se dvije fotografije u jednoj, a prevladavat će likovi Sergija Roberta otprije dvije godine za onu kultnu Barcinu pobjedu i lik Rashforda iz sinoćnjeg trijumfa.
Buffonov posljednji meč u Ligi prvaka? Primio gol iz svake šanse
Zanemarit će se činjenica koju ni PSG, ni Tuchel, ma nitko nije očekivao, a radi se o tome da je legendarni Buffon jučer primio gol iz svake prijetnje. Obranio je onaj Rashfordov udarac, ali kao da i nije jer je loptu odbio do Lukakua koji ga je matirao. Ovo je vjerojatno bila i njegova posljednja utakmica u Ligi prvaka, natjecanju koje nikad nije osvojio, a u Pariz je stigao s nadom da će konačno tu pustiti slavljeničke suze umjesto onih tužnih koje je prolijevao nakon tri poraza u finalima s Juventusom.
Unitedov san s Oleom na klupi se nastavlja. Rezultati su fascinantni i uz njih Crveni vragovi još više dobivaju na ionako velikom samopouzdanju i sjajnoj atmosferi unutar kluba. Na takvo stanje karaktera United se oslonio u Parizu i ponovno pogodio.
Na oblacima nove pobjede još jače su želje navijača da Ole dobije ugovor dulji od ovog koji traje samo do ljeta. Njegova priča u Unitedu već je filmska, a vrijeme će pokazati je li Ole bliži Unitedovoj verziji Roberta Di Mattea ili Zinedinea Zidanea.