Fotografija iz Futoga (Novi Sad), 1982. godina
Stoje: Ivo Plazibat, Joško Farac, Jakov Vukšić, Goran Milanko, Miro Mikulić, Slaven Bilić, Arsen Radman i Denis Putnik.
Čuče: Radovan Čupić, Josip Grgić, Ivo Cuzzi, Vedran Dumanić, Alen Bokšić, Robert Vladislavić, Mario Novaković, Zvonimir Boban i Dragan Tabak
DRUŠTVENIM mrežama proteklih dana kruži fotografija mladog Zvone Bobana u dresu Hajduka, jedan od rijetkih dokumenata iz vremena koje je legendarni kapetan Dinama i Hrvatske proveo u splitskom klubu. Fotografija Hajdukovih pionira je nastala 1982. godine na turniru u Futogu, blizu Novog Sada.
Arsen Radman, koji je u toj generaciji bio čuvar mreže, dobro se sjeća Bobana i talenta koji je demonstrirao.
"Osvojili smo prvo mjesto, pobijedivši u finalu Vojvodinu s 3:1. Gubili smo 0:1, primio sam gol tako što mi je lopta prešla preko glave jer nisam ništa vidio od sunca. Počeli su mi dobacivati da sam 'Provalija' jer, stariji će se sjećati, bilo je to samo godinu dana nakon što je vratar Pralija primio pet golova u Valenciji, a on je tada dobio taj nadimak. Mi smo protiv Vojvodine preokrenuli, a Boban je bio maestralan", ispričao je Radman za Dalmatinski portal.
U ekipi Hajduka bio je tada i Alen Bokšić, dvije godine mlađi od Bobana i Radmana.
"Tada se u juniore išlo iz starijih pionira, a svaka je generacija imala najmanje dva godišta. Bilo je teže probiti se, ali Bokšić je bio izniman talent. Boban i on su došli u isto vrijeme, trener nam je bio Sergije Krešić, sjećam se da je odmah za Bokšića govorio da je vuk", objašnjava Radman.
Boban je za Index nedavno zaključio priču o njegovoj probi u Hajduku, rekavši kako nije točno da ga Hajduk nije prepoznao.
"Dinamovac sam od rođenja, želio sam ići za bratom u Dinamo, a otac Marinko me odveo čim se ukazala prilika", kazao je o tom periodu u kojem je bio pod povećalom trenera Hajduka Sergija Krešića.
Idućeg ljeta želja se Bobanu ostvarila, a ostalo je povijest.
"Dok je još bio na Poljudu, pamtim da mi je rekao kako ne može spavati na stadionu kao drugi, nego su ga smjestili negdje na rubu grada. Nije istina da nije bio prepoznat, trener Krešić ga je stalno hvalio, a ja moram priznati da je od prvog treninga bilo jasno da je on nešto posebno. Bio je genijalan već kao mlad igrač. Kasnije smo se dosta sretali, već godinu kasnije su Prosinečki i on predvodili Dinamo u završnici prvenstva, ali i mi smo bili baš jaki, prije svih Bokšić i Milanko", prisjetio se Radman.