"FAUL, faul, faul... Fran! Pa jebote Fran." Taj uzvik s utakmice Varaždina i Hajduka iz veljače 2024. postao je jedan od simbola afere VAR leaks, koja nije razotkrila neku urotu hrvatskih sudaca ili očite prljave radnje, ali je razotkrila kaotičnu i amatersku komunikaciju kod donošenja odluka. Glavni sudac bio je Fran Jović, a četvrti Ante Čulina, za kojeg se pretpostavlja da je izgovorio poznatu rečenicu koja se čuje na snimci nakon što Jović nije dosudio prekršaj na Marku Livaji.

Nevjerojatno, ali u toj je situaciji sudjelovao i Luka Jelenić, tada igrač Varaždina. Upravo je njegov duel s Livajom prethodio pogotku domaćina, zbog čega je nastala sporna komunikacija. U VAR sobi bio je Ante Čuljak. Dvije i pol godine kasnije ponovno imamo iste ljude. Čulina je glavni sudac utakmice Osijeka i Hajduka, Jović je VAR, Čuljak njegov pomoćnik, a u središtu kontroverze opet je, bizarno, baš Jelenić. I imamo sasvim dovoljno razloga da se upitamo "jeste li vi normalni?"

Nema smisla stavljati novu fasadu dok su temelji truli

U međuvremenu je hrvatsko suđenje prošlo velike promjene. Stigao je Bertrand Layec, uvedene su nove tehnologije i javne analize spornih odluka uz videosnimke, a Bruno Marić je osramoćen otišao iz HNS-a (iako ga je HRT sramotno vratio u eter za vrijeme Svjetskog prvenstva, a neki mediji mu davali čak i kolumne da piše).

Nakon afere VAR leaks počela se objavljivati i komunikacija sudaca. Puno je toga napravljeno da bi suđenje bilo kvalitetnije, a onda smo u Osijeku ponovno gledali isti cirkus. Sav napredak tehnologije, uvođenje Hawk-eye sustava, više kamera, više edukacija, više razgovora i svega što okružuje suđenje se pokazuje besmislenim dok su u VAR sobi i na terenu isti ljudi.

To je samo stavljanje nove fasade dok su temelji kuće odavno truli. Sudac koji je nekada bio tipičan primjer lošeg SHNL suca danas je autoritet u VAR sobi koji bi trebao pomagati novim sucima. Bizarno. Naravno da Jović ne pomaže sucima nego ih baca u dodatne probleme. Ako je bio loš glavni sudac, bit će i loš VAR sudac.

Što je Jović vidio da je morao zvati Čulinu?

U 16. minuti jučerašnje utakmice Osijeka i Hajduka, Jelenić je otvorenim đonom startao na Anđela Šutala. Čulina je bio blizu, odmah procijenio situaciju i pokazao izravni crveni karton. Jović ga je iz VAR sobe pozvao da pogleda snimku, nakon čega je uslijedilo nekoliko minuta pregledavanja iz različitih kutova. Čulina je naposljetku promijenio odluku u žuti karton.

I sada dolazimo do ključnog pitanja. Što je Fran Jović vidio u tom startu da je zaključio kako je Čulina napravio jasnu i očitu pogrešku? Prema službenom VAR protokolu IFAB-a, VAR smije intervenirati kod izravnih crvenih kartona, ali samo kada postoji jasna i očita pogreška ili ozbiljan incident koji je sudac propustio vidjeti. Situaciju možete vidjeti u videu ispod od 2:03.

Jović je imao pravo provjeriti snimku, ali za preporuku pregleda morao je imati znatno jači razlog od toga što bi on osobno pokazao žuti karton. I tu nastaje apsurd. Ako je Čulinina odluka bila očigledno pogrešna, zbog čega je nekoliko minuta morao pregledavati snimku da bi to ustanovio?

Zašto nije bilo dovoljno pogledati nekoliko kadrova i utvrditi ono što je Joviću navodno bilo toliko jasno da ga je morao pozvati? Dugotrajni pregled nije automatski dokaz pogrešne intervencije, ali teško je pronaći bolju ilustraciju problema s načinom na koji se VAR koristi.

Što se zapravo procjenjivalo?

IFAB-ovo Pravilo 12 razlikuje neoprezan, bezobziran i prekomjerno snažan start. Neoprezan start ne zahtijeva karton, bezobziran donosi žuti, a start koji uključuje prekomjernu silu ili ugrožava sigurnost protivnika kažnjava se crvenim. Jelenićev start nije djelovao namjerno ni zlonamjerno, ali to nije presudno.

Igrač može slučajno napraviti vrlo opasan prekršaj. Jelenić je đonom pogodio područje Šutalova stopala i gležnja, a nekoliko centimetara moglo je napraviti razliku između ozbiljne ozljede i sretnog raspleta. Najbizarnije je da bi crveni karton sigurno ostao kao odluka da se Šutalo ozbiljno ozlijedio (imamo sasvim dovoljno primjera iz prošlosti), a to ne smije imati nikakve veze s odlukom.

Je li to bio crveni karton? Može se raspravljati. Za autora ovog teksta to je više crveni nego žuti karton, ali to je nebitno. Početna Čulinina procjena svakako ima uporište u pravilima. Ne postoji automatsko pravilo prema kojem je gaženje stopala žuti, a kontakt nešto više crveni karton pa da bi to bio sukus rasprave. Ovdje se radi o tome je li to "prekomjerno snažan start".

Posebno je zanimljivo što IFAB propisuje za pregledavanje snimki. Usporene snimke u pravilu služe utvrđivanju činjenica, primjerice točke kontakta, dok se intenzitet prekršaja procjenjuje na snimci normalne brzine. A što smo gledali u prijenosu? Neprestano ponavljanje usporenih snimki.

Ako su suci tražili točku kontakta, zar je za njezino utvrđivanje trebalo toliko vremena? Ako ni nakon brojnih ponavljanja nije moguće jasno utvrditi što se dogodilo, kako se onda početna odluka može proglasiti očiglednom pogreškom?

Ako su procjenjivali intenzitet, još je neobičnije toliko oslanjanje na usporene prikaze. Nakon 20 gledanja usporene snimke, svaka situacija može izgledati drugačije. Ne znamo koje su sve snimke suci gledali prije poziva ni što su razgovarali, ali javno prikazani postupak ostavio je dojam da se jednostavna svrha VAR-a potpuno izgubila.

Jović je već pogriješio u korištenju VAR-a. Upravo s Čulinom

Postoji još jedna povijesna poveznica koja samo dodatno slika bizarluk hrvatskog suđenja. U travnju 2025., na utakmici Varaždina i Hajduka, Čulina je bio glavni sudac, a Jović VAR. Dakle, iste uloge kao u Osijeku. Jović je tada dvaput pozvao Čulinu na monitor. Prvi put zbog Diallova udaranja protivnika bez lopte, nakon čega je Hajdukov branič isključen. Tu je intervenciju sudačka komisija podržala.

Drugi put pozvao ga je zbog kaznenog udarca dosuđenog na Livaji. Čulina je pregledao snimku i ostao pri svojoj odluci, ali je HNS-ova sudačka komisija naknadno utvrdila da je Jović pogriješio u postupku. Nije glavnom sucu prikazao najbolji kut kamere, onaj iza Varaždinova gola, iz kojeg se vidjelo zašto penal nije trebao biti dosuđen.

Dakle, već imamo službeno potvrđen slučaj u kojem je Jović kao VAR sudac napravio proceduralnu pogrešku, baš s Čulinom na terenu i baš na utakmici Hajduka. Nije riječ o istoj vrsti pogreške, ali jest o problemu korištenja tehnologije koja bi glavnom sucu trebala pomoći da donese ispravnu odluku. Jović nije ništa naučio niti će naučiti. Zašto je onda još uvijek VAR sudac?

Jović je Čulinu doveo u gotovo nemoguću situaciju

Čulina je godinama imao problema s vođenjem utakmica, o čemu smo pisali još 2023. godine, a potom to više puta isticali nevezano uz utakmice Hajduka. U međuvremenu je znao ostavljati bolji dojam, pokazivati veću sigurnost i stabilniji kriterij. Autor ovog teksta je više puta isticao njegov napredak u trenucima kada se činilo da nema šanse da postane normalan sudac. Utoliko je Osijek razočaravajući povratak starim problemima.

Jovićev poziv doveo ga je u nezahvalan položaj. Zapravo, Jović je utopio svog mlađeg kolegu. Ako Čulina ostavi crveni karton, mora objašnjavati zašto nije prihvatio VAR-ovu preporuku. Ako ga poništi, mora objasniti zašto je promijenio odluku koju je neposredno prije toga donio bez oklijevanja. A nakon nekoliko minuta pregledavanja autoritet mu je dodatno poljuljan.

Ne pomaže mu ni očiti nedostatak kičme da ostane kod svoje odluke, iako je jasno da je to prvo htio, inače ne bi gledao više minuta istu situaciju. Utakmica je završila s 34 prekršaja, sedam žutih kartona igračima, isključenjima na klupama i nizom rasprava o kriteriju. Čulina je ponovno imao problema s kontrolom utakmice. Ne može se sve pripisati Jovićevoj intervenciji, ali ona mu sigurno nije olakšala posao.

Šest godina nakon uvođenja VAR-a suci ne razumiju čemu služi

Najvažnije, pritom nije nužno da je konačna odluka bila pogrešna. Možda je Jelenić doista zaslužio žuti karton. Ali ispravna konačna odluka ne znači automatski i ispravan postupak kojim se do nje došlo. IFAB ne propisuje maksimalno trajanje VAR pregleda, pa suci nisu formalno pogriješili zato što su gledali snimku nekoliko minuta.

Problem je što su od situacije koja je trebala predstavljati jasnu i očitu pogrešku napravili višeminutnu raspravu o tome što su zapravo vidjeli. Hajduk je na kraju zasluženo pobijedio Osijek, pa suđenje nije odlučilo rezultat. No ostaje pitanje koje nema veze s pobjednikom utakmice.

Ako nam nakon svih promjena, tehnologije i edukacija za ispravljanje navodno očigledne pogreške trebaju minute i minute ponavljanja istog starta iz istih kuteva, onda je jasno da suci ni šest godina nakon uvođenja VAR-a još nisu shvatili čemu on služi. Suđenje nogometne utakmice je izazovno i stresno, ali zaista nije tako komplicirano.