NAKON niza imena koja su se dovodila u vezu s njemačkim prvakom, njegovo prvo pravo pojačanje u ofenzivnom redu ove sezone bit će Ivan Perišić. I dok je igrač na toj poziciji Bayernu apsolutno nužan, ne može se pobjeći od dojma kako je on tek privremena zakrpa problema za koji Bayern već dugo traži rješenje.
Kako bismo u potpunosti sagledali Perišićev problem, potrebno je zaviriti malo dublje u povijest - u vrijeme kad je Bayernom vladao Pep Guardiola.
Naslijeđe Robbena i Riberyja
Robben i Ribery. Dvije maskote Bayerna u posljednjem desetljeću ujedno su bili i glavni nositelji igre u tom razdoblju. Dva ponajbolja svjetska krila neprestano su bili najbolji od najboljih, a u sezoni 2012./13. bili su zaslužni za jednu od najvećih sezona koje je imao ijedan klub u povijesti, kada je Bayern suvereno uzeo sva tri najveća trofeja.
Ali već sljedeće sezone, kada je stigao Pep Guardiola, bilo je vidljivo da ta bajka ne može trajati dugo. Biologija je činila svoje, i po pitanju godina, i po pitanju ozljeda. Vrlo brzo, Bayern je postao najtanji ondje gdje je godinama gradio svoje najveće uspjehe. Dva čovjeka na čijoj se sposobnosti viška bazirala kompletna napadačka filozofija na terenu više nisu bili "Robbery".
Postali su dva simpatična starca u jednoj velikoj nogometnoj romansi na izdisaju. Pokušaj s Douglasom Costom, koji je trebao zamijeniti barem jednog od njih, propao je zbog nevoljkosti Brazilca da svoju minutažu prilagodi starosjediocima.
U međuvremenu je cijela momčad ušla u tranzicijsku fazu, s puno igrača koji više nisu u cvijetu mladosti, koji su već sve osvojili i koji su svoje najbolje godine karijere ostavili iza sebe.
Bayernu je trebao remont, koji je uprava uporno kasnila realizirati. Lani je Niko Kovač preuzeo generaciju koja je bila na rubu snaga i tek treba dovršiti proces koji je započeo Guardiola. Već lani je bilo bolno jasno da Bayern više nije među pet favorita Lige prvaka. Štoviše, Borussia je ozbiljno uzdrmala i Bayernovu dominaciju u Njemačkoj.
Bolno tanak kadar
Bayern nije uspio fokus svoje igre prenijeti s krila na drugi dio terena, a Coman i Gnabry jednostavno nisu nudili učinak ni perspektivu kao njihovi prethodnici. Nešto je trebalo poduzeti. Nažalost za navijače Bayerna, sve je ostalo na "trebalo je". Dovoljan je i površan pogled na Bayernov kadar da se uvidi koliko su bolno tanki na pojedinim pozicijama, posebno onima u veznom redu.
Do dolaska Perišića, oni de facto nisu imali zamjenu ni za jedno od krila, dok je tek mladi i neprokušani Arp zamjena Lewandowskom na poziciji prvog napadača. Ne postoji klub u vrhunskom nogometu koji je toliko tanak u cijeloj jednoj liniji kao što je slučaj s Bayernovim napadom.
"Trebaju nam tri nova igrača. Izgubili smo trojicu u napadu odlascima Riberyja, Robbena i Jamesa, a dosad nismo osnažili te pozicije. Treba nam još jedno napadačko krilo, čak i da Sane dođe", rekao je Robert Lewandowski i poslao jasnu poruku upravi njemačkog giganta.
Štoviše, kada znamo da je Coman s 23 godine zbog ozljeda propustio kumulativno oko dvije i pol sezone, problem postaje još ozbiljniji. Jer izgleda da pitanje nije hoće li se ozlijediti, nego kada. Gnabry nema toliko kronične probleme, ali u karijeri je u čak šest navrata imao ozljede koje su ga s terena udaljavale barem po mjesec dana (jednom čak punih pet mjeseci).
Bayern tako na pozicijama na kojima je gradio moć nije kupio niti kvalitetnije igrače niti one koji svojim medicinskim kartonom jamče kontinuitet. I po svim tim parametrima Perišić se čini kao vrlo dobra kupnja. Može igrati na pozicijama oba krila, sposoban je tijekom utakmice postajati ključni igrač za završnicu, pa u nekoj mjeri možda čak i zamijeniti Lewandowskog kao centralni napadač. Nikad nije imao kroničnih problema s ozljedama.
S trideset godina nije dugoročno rješenje, ali sasvim sigurno vrhunskom nogometu može dati barem još dvije dobre sezone. Dapače, kad pogledamo i bazičnu statistiku i onu malo dublju, možemo vidjeti da Perišić, osim u driblingu, kvalitetom ne zaostaje za svojom konkurencijom.
Problem ovog transfera nije taj što je doveden Perišić. On je na europskoj razini vrlo dobro, a kad je u formi i odlično krilo. Problem je - umjesto koga je doveden i kada.
Propuštene šanse i utješna nagrada
Leroy Sane, Julian Brandt i Nicolas Pepe. Sve su to mladi, driblingom moćni igrači koji puno obećavaju i koji imaju jako visok plafon, a koji ni danas vjerojatno nisu ništa slabiji igrači od Perišića. Također, sve su to imena koja su se povezivala s Bayernom, a koja su zbog inercije njegove uprave ili nesreće (ozljeda Sanea) propale. Svaki od njih bio bi dugoročnije rješenje i potencijalno jedna od udarnih igli na kojima bi Bayern mogao graditi napad svoje nove generacije.
Bayern je propuštanjem realizacije napravio potencijalno kolosalni propust. I Brandt i Pepe će dogodine vjerojatno vrijediti više nego ovog ljeta, a lako je moguće da će biti vezani ambicijom i/ili ugovorom koji će ih odbijati od Allianz Arene. Pitanje je hoće li Sane, kojem je glavni forte u igri dribling, biti isti igrač ako ozljedom izgubi dio svoje agilnosti i eksplozivnosti.
Bayern s Perišićem nije ništa lošija momčad nego je to bila jučer. Dapače, njegova raznovrsnost može mu dati fleksibilnost u rotacijama u prednjem redu. Priče o njegovu teškom karakteru glavni su kamen spoticanja i u trećem velikom inozemnom klubu. Stoga će možda efekt novog ambijenta, kao i činjenica da će mu trener biti sunarodnjak, barem u početnom periodu imati pozitivan efekt na njega kao osobu i igrača.
Ali Bayern istovremeno s njim nije dobio nikakav kvalitativan pomak. Nije dobio bitno boljeg igrača na krilu, koji može iznijeti više od Comana i Gnabryja. Nije dobio dugoročno rješenje, niti je dobio čovjeka kojeg su tražili brojni velikani, a Bayern je bio najmoćniji igrač za stolom.
Perišić je tek privremeno krpanje bolno očitih nedostataka, bacanje dječjeg šlaufa čovjeku koji usred goleme oluje i pet metara visokih valova gleda kako da spasi živu glavu. Perišić nije Bayernov veliki transfer, on je tek utješna nagrada.
Čak i utješne nagrade mogu dobro izgledati. Ali onog trenutka kada vidite što su drugi dobili ili što ste vi mogli imati one gube svoj značaj, smisao ili glamur koju su možda na prvu i imale. A veliki klubovi nisu veliki jer pobiru utješne nagrade. Perišićev transfer predstavlja naličje Bayernove politike zbog koje bi Bavarci mogli već ove sezone bolno tresnuti o zemlju.