NOVAK ĐOKOVIĆ je u nedjelju osvojio naslov pobjednika Roland Garrosa nakon što je preokretom u pet setova poslije četiri sata i 11 minuta igre svladao Grka Stefanosa Tsitsipasa sa 6:7(6), 2:6, 6:3, 6:2, 6:4. Osvojeni pariški Grand Slam drugi je takav u karijeri za Đokovića i 19 ukupno kad su naslovi na najveća četiri teniska turnira u pitanju.
Vodeći tenisač ATP-ova poretka postao je tako jedini tenisač u Open eri koji je osvojio svaki od četiri Grand Slama barem dva puta, a nakon devet titula s Australian Opena, pet s Wimbledona, tri s US Opena i dva s Roland Garrosa stigao je na korak od Rogera Federera i Rafaela Nadala, rekordera po broju osvojenih Grand Slam trofeja. Đokoviću nedostaje još samo jedan da ih dostigne, a budući da i sam drži niz teniskih rekorda te da protiv Federera (27:23) i Nadala (30:28) ima pozitivan omjer u međusobnim sučeljavanjima, pitanje koje se postavlja već neko vrijeme počelo se ponovno postavljati – je li Đoković najbolji tenisač svih vremena?
Odgovor smo potražili kod Nikole Pilića, jednog od najvećih trenera u teniskoj povijesti, stručnjaka koji je kao izbornik s tri reprezentacije slavio naslove u Davis kupu. Njemačku je na tron vodio triput, Hrvatsku jednom u nezaboravnom pohodu na titulu 2005., a potom je isto napravio vodeći Srbiju i Novaka Đokovića 2010. Istog tog Đokovića koji je kao 12-godišnjak preselio u njegovu akademiju u Oberschleißheimu i koji je već dugo prvi reket svijeta, a za mnoge i svih vremena.
Dakle, je li Novak Đoković najbolji tenisač svih vremena?
Teško je odgovoriti na pitanje je li on najbolji tenisač svih vremena, ali ima šanse da to postane. Mislim da mu je to prioritet. Ne bih želio biti subjektivan, no u sljedeće dvije godine, bude li zdrav i bude li igrao kako to on zna, onda sigurno može biti tenisač za kojeg će se moći reći da je najbolji svih vremena.
Nova titula s Roland Garrosa, ako je ona bila potrebna za taj kontekst, dodatno ga približava tom naslovu. Mnogi će reći da je osim udarcima do toga da ga se uvrštava među najbolje svih vremena stigao zahvaljujući glavi...
Da. Ali nije jedinstvena samo njegova mentalna snaga već i ona fizička. Uzmite za primjer meč koji je igrao protiv Rafaela Nadala na Australian Openu i koji je trajao šest sati po tako teškom vremenu (finale 2012., op. a.). Psiha, moral, tijelo... On ima sve. Rekao sam i prije ovog finala na Roland Garrosu da će Tsitsipas imati malu šansu bude li meč trajao dulje od tri i pol sata i to se dogodilo. To se dogodilo i u petom setu njihovog prošlog meča. Tsitsipas je bio u drugoj, a Novak u petoj brzini. On je psihološki strahovito snažan, a imao je i veliku želju da osvoji Roland Garros, koji je Mt. Everest zemljanih terena. S Rafaelom Nadalom je u polufinalu odigrao meč za povijest. Znate kako bi bilo da nije pobijedio u njemu... Ostao bi na 18, Nadal bi vjerojatno otišao na 21 titulu.
Unatoč dobroj igri i sjajnim rezultatima, Đoković se osim sa suparnicima redovito mora boriti i s publikom koja mu nije naklonjena. Zašto je tako? Zašto publika u pravilu navija protiv njega?
Zato što on dolazi iz male zemlje, a čitav mainstream zapadne štampe radije bi na tom mjestu imao Federera ili Nadala. Nije to nova stvar. Njegova zastupljenost u medijima je upola manja nego što bi trebala biti uzmu li se u obzir njegova osobnost, karizma i to što je napravio u posljednjih 10 ili 15 godina. Možeš ti za nekoga navijati, ali ne možeš aplaudirati u Londonu kad Novak napravi dvostruku servis pogrešku. Ja sam za odnos u kojem postoji poštenje. On respektira sve ljude, govori četiri ili pet jezika, sjajno se snalazi u intervjuima, ali jednostavno smeta zbog toga što, po meni, ima puno veću karizmu i osobnost.
Smeta li to njemu?
Ne, njemu to ne smeta. On je divan čovjek koji je pomogao mnogima premda s njima nema nikakve veze. Uzmite za primjer Bergamo koji je bio jako pogođen pandemijom koronavirusa, tom je gradu pomogao s milijun eura. Da ne kažem da su on i njegova supruga Jelena popravili ili izgradili 47 vrtića u Srbiji. On nije samo tenisač, on je puno više od toga. To vide oni koji prate tenis, no činjenica je da zapadni mediji ignoriraju stvari koje ne bi trebali ignorirati.
Osim publike koja negoduje, često negoduju i igrači protiv kojih Đoković igra. Tsitsipas je posljednji u nizu koji mu je zamjerio uzimanje pauze u trenucima kad gubi i rekao da je Đoković nakon nje djelovao svježije i bolje, dok je taj prekid kod njega izazvao hlađenje, izbacivanje iz ritma i u konačnici meča.
Postoje pravila, a u mečevima na tri dobivena seta takva se pauza može napraviti dvaput. Ona se može koristiti za odlazak u toalet, mijenjanje majice, osvježenje. Onaj tko to ne želi napraviti, ne mora. Gledajte, ako igrate meč od pet sati... Pa možete si samo zamisliti. Nogometaši nakon 45 minuta u svlačionicama mijenjaju dres. Postoji pravilo koje to omogućava. Može se promijeniti majica, može se promijeniti reket ili osvježiti hladnom vodom. Na to igrači imaju pravo, a druge su stvari ako to netko ne voli. To su zamjerke koje možete nekome naći samo pod uvjetom da to i želite. Ja ga poznajem. On je predivna osoba s puno osjećaja za druge, nije takav. On je i više od sportaša.
Federeru će uskoro biti 40 godina, Nadal je pet godina mlađi od njega, a Đoković šest. Utrka između Federera, Nadala i Đokovića je i dalje u tijeku iako je Federer zbog ozljeda i operacija počeo posustajati. Nadal redovito pobjeđuje ako ne igraju na zemlji, a radi to i na toj podlozi. Zbog godina i načina na koji igra, jake glave, izdržljivosti i tjelesne pripreme, ima realnu šansu preskočiti ih obojicu. Koliko još može Đoković?
Ne samo u tenisu, u niti jednom sportu više nikad se neće ponoviti da u 15 godina postoji ovakva dominacija trojice igrača. Oni su osvojili 59 Grand Slam naslova, a da ne pričamo o tome koliko je tu još finala i koliko polufinala. Petnaest godina to traje i s obzirom na splet okolnosti i nagradni fond, to se više neće događati. Uzmite za primjer Barboru Krejčikovu, Čehinju koja je ove godine osvojila Roland Garros, a koja je no name. To će se događati u budućnosti i u muškom tenisu jer ova trojica su nešto posebno. Oni su najbolji na svijetu i igraju mečeve u šestoj brzini, a ovi drugi, koji su isto jako dobri, kao Tsitsipas, Alexander Zverev, Dominic Thiem i društvo, oni još nisu dorasli njima, a možda nikad niti neće. U budućnosti će se pobjednici mijenjati, u to sam siguran.
Koliko u njemu još ima Grand Slam titula?
E sad, koliko još može osvojiti Grand Slamova? On ih u sebi apsolutno ima. Pred njim su još godine igranja, sad su mu 34 i može bez problema igrati do 37. Pametan je, profesionalan, zna koje turnire treba igrati, koji su mu važni, a koje može preskočiti. U sportu nema garancije, no gledajući sve jasno je da on može još dugo igrati kad ima fenomenalnu psihu i najbrže tijelo među konkurentima na terenu.
Sa svim navedenim nije nerealno zaključiti da Đoković može do sva četiri Grand Slama u godini. Mislite li i da hoće?
Danas je Grand Slam naslove puno teže osvajati nego što je to bilo ranije. Puno je više igrača, bolji su, ali Đoković ima šanse, zašto ne bi imao? Bude li igrao u onoj šestoj brzini koju sam spominjao, on može osvojiti i Wimbledon i US Open. Po meni je on igrač koji može pobijediti svakog i na svakoj podlozi, ali samo ako igra kako zna.