DŽEVAD Prekazi, jedan od najpoznatijih nogometaša nekadašnje Jugoslavije i legenda Partizana i Galatasaraya, preminuo je u 70. godini. Vijest o njegovoj smrti objavili su srpski mediji, a njegov odlazak veliki je gubitak za nogomet na ovim prostorima. Tijekom karijere nosio je dresove Partizana, Hajduka i Galatasaraya, a posebno je ostao zapamćen po razornoj lijevoj nozi, sjajnoj tehnici i spektakularnim golovima.

Prekazi je rođen 18. kolovoza 1957. u Kosovskoj Mitrovici. Nogometni put počeo je u lokalnom Remontu, a kao tinejdžer stigao je u Partizan, u kojem je izgradio status jedne od najvećih klupskih legendi. Za prvu momčad beogradskog kluba igrao je od 1976. do 1983. godine, upisao 153 nastupa i postigao 19 golova. S Partizanom je osvojio tri naslova prvaka Jugoslavije, 1976., 1978. i 1983. godine.

Bio je u Hajduku

Posebno važnu ulogu u njegovu razvoju imao je legendarni trener Ante Biće Mladinić, koji ga je u mladim godinama gurnuo u prvu momčad. Prekazi je vrlo brzo postao jedan od najvažnijih igrača Partizana, a navijači su ga pamtili po sjajnom driblingu i lijevoj nozi kojom je mogao zabiti s velike udaljenosti. Njegova popularnost bila je tolika da su mu navijači posvetili i stihove: "Ide Preki s Balkana, zaplakala Marakana".

Nakon odlaska iz Partizana 1983. godine karijeru je nastavio u Hajduku. Na Poljud je stigao na nagovor Mladinića, a u splitskom klubu proveo je jednu sezonu. S Bijelima je osvojio Kup Jugoslavije 1984. godine, a bio je dio iznimno kvalitetne generacije u kojoj su igrali Ivan Gudelj, Baka Slišković, braća Vujović, Vedran Rožić i Zoran Vulić.

Prekazi je s Hajdukom stigao i do polufinala Kupa UEFA-e u sezoni 1983./84. Splićani su u prvoj utakmici na Poljudu pobijedili Tottenham 2:1, ali su u Londonu izgubili 1:0 i ispali zbog pravila gola u gostima.

Prekazi je u uzvratu pogodio gredu udarcem koji se i desetljećima poslije prepričavao među hajdukovcima. Nekoliko centimetara dijelilo ga je od toga da postane jedan od junaka najvećeg europskog uspjeha Hajduka. Nakon Hajduka kratko je igrao mali nogomet u SAD-u za Baltimore Blast, a 1985. stigao je u Galatasaray.

Karijera u Turskoj

Upravo je u Istanbulu ostvario jedan od najvećih uspjeha karijere. Za turskog velikana nastupao je od 1985. do 1991. godine, odigrao 185 utakmica i zabio 40 golova. Osvojio je dvije titule prvaka Turske, 1987. i 1988. godine, a posebno je važan bio njegov doprinos osvajanju prvog naslova nakon 14 godina čekanja.

U Galatasarayu je stekao gotovo kultni status. Navijači su ga obožavali, a u Turskoj je ostao zapamćen kao jedan od najboljih stranih nogometaša koji su ikad igrali za klub. Njegova povezanost s Partizanom i Galatasarayem bila je toliko snažna da je jednom prilikom rekao kako želi da mu upravo dresovi tih klubova budu stavljeni u lijes kada umre.

Nakon odlaska iz Galatasaraya igrao je za Altay, Bakırköyspor i beogradski Trudbenik, u kojem je završio igračku karijeru. Bio je i mladi reprezentativac Jugoslavije, za čiju je U-21 selekciju upisao tri nastupa i jedan pogodak.

Nakon završetka igračke karijere okušao se i u trenerskom poslu. Vodio je Železnik u dva navrata te radio u mlađim kategorijama nekoliko klubova, među kojima su bili Sinđelić, OFK Beograd i Partizan.

Nedavno je govorio i za Index

Prekazi je samo nekoliko dana prije smrti dao opširan intervju za Index, u kojem se prisjetio svoje karijere, odnosa s Hajdukom i Partizanom te objasnio zašto je nakon odlaska iz Beograda izabrao Split, iako su ga željeli dovesti i Dinamo i Crvena zvezda.

Otkrio je da je presudnu ulogu imao upravo Mladinić, kojem je vjerovao još iz vremena u Partizanu. Govorio je i o tome koliko mu znači Hajdukova povijest, posebno njegova povezanost s antifašističkim pokretom. Zbog uklanjanja crvene petokrake s klupskog grba odbio je nositi nove Hajdukove dresove koje je dobio na poklon.

Prekazi je 2023. godine pretrpio moždani udar, od kojeg se uspješno oporavljao. Vijest o njegovoj smrti posebno je odjeknula u Beogradu, Splitu i Istanbulu, gradovima u kojima je ostavio dubok nogometni trag.