ZA MENE ne postoji ništa što bih radije radio nego igrao košarku. To je moja životna strast i moj bijeg. Svaki put kad dolazim igrati u novi grad, ponizan sam i nadahnut zadivljujućim navijačima, koji me ohrabruju da budem ono što jesam. Ali nisam mogao odlaziti u gradove izvan Sjedinjenih Američkih Država. Moja momčad morala je putovati bez mene, što je teško prihvatiti nekome kao što sam ja, nekome tko cijeni prijateljstvo i momčadsku solidarnost. Razlog - govorio sam protiv turske države, za The Globe And Mail piše turski košarkaš Boston Celticsa Enes Kanter.
Deseci tisuća nevinih Turaka, uključujući djecu i trudne majke, bili su 2016. godine bačeni u zatvore nakon neuspješnog državnog udara protiv autoritarnog turskog vođe Recepa Tayyipa Erdogana. Prema njegovim riječima, bio je to "dar od Boga" koji mu je pomogao slomiti opoziciju, pročistiti vojsku i transformirati cijelu zemlju prema svome imidžu. I kao da to nije bilo dovoljno, više od stotinu turskih disidenata koji su utočište potražili u drugim zemljama, među ostalim i na Balkanu, bilo je oteto i poslano u zatvore u Turskoj. Ja sam blagoslovljen što sam u SAD-u, a ne u vlažnoj zatvorskoj ćeliji.
Erdoganova je vlada postala toliko moćna da svoje protivnike može dosegnuti i preko granica. Vlada je bila toliko ljutita na mene zbog mojih istupa protiv kršenja ljudskih prava da je preko Interpola izdala crveni zahtjev za mojim uhićenjem te čak poslala i nasilnike da me maltretiraju na ulicama Bostona. Turski ministar doletio je u New York kako bi potaknuo Erdoganove pristalice da ograniče moje aktivnosti i slobodu u SAD-u. Svaki put kad se sastanem s javnom osobom ili političarom, interveniraju turski diplomati, prijeteći im i obeshrabrujući ih da se ponovno sastanu sa mnom.
Gotovo svakog tjedna primam prijetnje smrću. Već sam preživio pokušaj otmice u Indoneziji. Ne znam što me čeka svaki put kad negdje putujem. Zbog toga sam prisiljen propustiti neke utakmice, poput one u Londonu početkom ove godine. Samo zato što autokrat udaljen 5000 milja tako želi. Otvoreno je pitanje hoću li moći putovati u Toronto i igrati protiv Raptorsa na Božić.
Nisam imao iluzija da će moj aktivizam proći bez posljedica. Ali nesrazmjer odmazde turske vlade prema meni zbog toga što sam je prozvao imao je enormnu cijenu po moj osobni život, moju obitelj i svakoga tko me podržao.
Postoje javne osobe koje su završile u zatvoru samo zato što su razmjenjivale poruke sa mnom. Postoje navijači koji su navodno pod istragom zato što su imali moj autogram ili su se fotografirali sa mnom. Moja sestra, koja je liječnica, ne može dobiti posao zato što ima isto prezime kao ja. Moj otac, školovan čovjek, dobio je otkaz i uhićen je, a moja majka nije sa mnom komunicirala godinama zbog straha da bi mogla upasti u nevolje. Sve su to pokušaji da me ušutkaju.
Turska je toliko moćna i tako strateški smještena da svijet ne može učiniti mnogo toga kako bi spriječio da ova nekoć poludemokratska zemlja sklizne u autokraciju. Ipak, zapadni svijet ne bi smio dopustiti da Erdogan uznemirava disidente koji su pobjegli i traže utočište. To je najmanje što se može učiniti.
Kanada je sjajan primjer. Njena je gostoljubivost privukla tisuće visokoobrazovanih turskih izbjeglica, od kojih su neki bivši pravosudni dužnosnici, novinari, biznismeni i sveučilišni profesori. Radi se o spektakularnom izrazu solidarnosti s ljudima koji trebaju pomoć. To je demonstracija kanadske dobrodošlice i temeljnih vrijednosti. Kanadskoj vladi ne mogu dovoljno zahvaliti što je izbjeglicama iz moje domovine dopustila da u njoj prežive i nastave se baviti svojim zanimanjima.
U pauzi između sezona putovao sam SAD-om i održao 50 besplatnih košarkaških kampova u 30 saveznih država kako bih djecu podučavao liderstvu, momčadskom radu i sportskom ponašanju. Pritom su turski konzulati u SAD-u, uz pomoć proerdoganovskih skupina, pokušavali zastrašiti dvorane kako bi otkazale moje kampove. Sljedećeg ljeta nadam se održati slične kampove po Kanadi.
Međutim, kako pritisak raste, ja sam sve hrabriji. Dok oni zatežu svoj stisak, ja se osjećam slobodnije. Iskoristit ću svaku priliku da ustanem protiv represije bilo gdje i bit ću glas potlačenih ljudi. Zbog toga sam nedavno započeo online kampanju pod nazivom You Are My Hope, koja poziva na oslobađanje nevinih ljudi iz turskih zatvora i podiže svijest o stalnoj represiji. Moji pristaše, odjeveni u zatvorsku odjeću, održavaju prosvjede u velikim gradovima. Nećemo se umoriti i nećemo mirovati jer ako postoji nešto što ohrabruje zlo da slobodno šeće svijetom, onda je to naša šutnja kad smo suočeni s očitom nepravdom, poput one koja je preplavila svaki pedalj moje domovine.
Kanadi želim zahvaliti iz još jednog razloga. Želim zahvaliti vladi premijera Justina Trudeaua, kanadskim i američkim policijskim službama, američkom senatoru Edu Markeyju, Boston Celticsima, NBA ligi i mojim menadžerima koji su naporno radili kako bi omogućili moj nastup na božićnoj utakmici s Raptorsima i osigurali moju sigurnost u Kanadi. Tako ću na Božić odigrati svoju prvu utakmicu za Celticse izvan SAD-a i to protiv Raptorsa.
Kao što je Martin Luther King Jr. rekao jednom za sva vremena: "Nepravda bilo gdje prijetnja je pravdi bilo gdje." Zalaganje za nešto u što vjerujemo čini nas boljim ljudima. I ne mogu biti sretniji da su svi ti ljudi radili zajedno na tome da se suprotstave nepravdi Turske i da ću se napokon moći pridružiti svojoj momčadi u onome što najbolje znam - košarci.