IMA NEKOLIKO dobrih vijesti. Glavna je ona da je gotov najdosadniji period u nogometu, onaj koji je definiran prijateljskim utakmicama uoči velikih reprezentativnih natjecanja. Hrvatska ni u Rijeci ni u Varaždinu nije izgledala kao ekipa koja na svjetsku smotru treba otići s velikim očekivanjima, ali muke su u ovom periodu proživjele i puno veće nogometne nacije. Takve utakmice su i vrlo slab prediktor rezultata na turnirima.
Ima i nekoliko loših vijesti. Glavna je ona da je cijela ova faza priprema protekla u vrlo konfuznom okruženju u kojem se Zlatko Dalić više bavio svojim imidžem nego problemima koji muče hrvatsku reprezentaciju. A Slovenija je otkrila da ih ima mnogo i da, barem zasad, odgovor na njih nije pronađen.
Što je Dalić najavio prije ciklusa?
Prije nego što je prosuo epske gluposti o Lukakouovim promašajima kao zaslugama hrvatske obrane i zabranio propitivanje njegove logike, Dalić je uoči početka ovog miniciklusa rekao ključnu stvar za predstojeći Mundijal.
"Imamo, naravno, viziju u glavi što i kako ćemo. Posebno za tu prvu utakmicu koja je najvažnija, protiv Engleske. Tu moramo biti zaista kompaktni i dobri te dati sve od sebe u fazi obrane. To nam je najvažnije jer smo po rosteru najjači u obrani, a naprijed ćemo uvijek dati gol.
Ovo je turnir, ovo nije umiranje u ljepoti, to je turnirsko natjecanje. Tu treba biti zaista oprezan. Imali smo Rusiju i Katar gdje nismo primali puno golova i to je važno", rekao je na pitanje o planu za Engleze i potpuno ispravno detektirao na čemu mora biti fokus.
Hrvatska je stara i spora ekipa i njezin cilj mora biti u svakom susretu maksimalno spustiti frekvenciju napada i ritma utakmice. Uspjehe na velikim natjecanjima joj nije donio visok intenzitet igre niti rapsodija u napadu, nego stabilnost u krucijalnim trenucima i smirenost kada su druge ekipe pucale.
Protiv Slovenije je Hrvatska bila grozna tamo gdje je trebala biti najbolja
Hrvatska je u dijelu koji je Dalić najavio kao ključan protiv Slovenije bila najslabija. Bez većih problema su susjedi vukli kontru u leđa hrvatskoj veznoj liniji i izbijali u dobre situacije 1 na 1 protiv braniča na širokom prostoru.
Kada i ako u takvoj situaciji budu Bukayo Saka, Marcus Rashford ili Antoine Semenyo, kazne će za izostanak strukture i organizacije u napadu biti mnogo skuplje. Malo slabija Livakovićeva partija mogla je to potvrditi već na ovoj utakmici.
Protiv Belgije, koja je osjetno jača reprezentacija, Hrvatska je primila gol više. No, prvi gol bio je plod nesreće, drugi je pao u mrtvom vremenu kad je Hrvatska jurila po gol za izjednačenje, a osim toga su Belgijanci imali dvije ozbiljne šanse. Hrvatska je u toj utakmici bila defenzivno stabilnija nego protiv Slovenije.
Što je rješenje?
Na sam kadar i profile unutar njega Dalić ne može pretjerano utjecati. Hrvatska nema širok i bogat bazen talenta iz kojeg crpi igrače za nacionalnu vrstu, ali ovakva igra ni izbliza ne optimizira Hrvatskoj šanse za uspjeh. U ovom trenutku je velika špekulacija hoće li Dalić protiv Engleske krenuti s tri ili četiri stopera, ali rješenje se nakon Slovenije nameće samo po sebi.
Ne postoji par veznjaka u ovom kadru koji može kvalitetno i kontinuirano kontrolirati suparničku tranziciju. U formaciji 3-5-2 Hrvatska može ubaciti još jednog veznjaka i zgusnuti sredinu terena. U toj formaciji ima i stopera viška koji može iskakati kao korektor vezne linije ili pomoći u obrani dubine.
Protiv Belgije je Hrvatska imala velikih problema s otvaranjem napada i doprinosom bekova u prijenosu lopte, ali to je u ovom trenutku manje zlo. Problemi nisu samo taktičke naravi. Dojam je da izuzev Marca Pašalića i Martina Baturine nijedan igrač iz vezne i prednje linije nije ni blizu optimalne forme, a takva će na prvenstvu loše proći bez obzira na formaciju.
No, ne bi bio prvi put da se dogodi klik i da na temelju atmosfere i sinergije Hrvatska izvuče unutarnje rezerve koje danas ne vidimo i sve nas još jednom prevari. Faktor Dalićeve neobjašnjive crne magije je jedino za što se Hrvatska može uloviti prije odlaska na Svjetsko prvenstvo.