Foto: Guliver Image/Getty Images
FURIJA na EP-u, gdje je u skupini s Hrvatskom, kreće ispočetka 13. lipnja u Toulouseu protiv Češke, točno dvije godine nakon što je debaklom protiv Nizozemske (1:5) u Salvadoru na SP-u, u povijest otišla generacija koja je osvojila dva uzastopna EP-a i jedno SP.
Katastrofa protiv Nizozemaca, kada je Španjolska izgubila teže od ijednog branitelja svjetskog naslova, bila je tek uvod u strmoglavi pad koji je doživjela u Brazilu, jer porazom u idućoj utakmici protiv Čilea (0:2), postala je prvi aktualni svjetski prvak u pola stoljeća koji je eliminiran nakon samo dvije utakmice.
U novu eru bez Xavija i Xabija
Uspoređujući momčadi iz Brazila i Francuske čak i nema toliko puno razlike, nedostaju "samo" legende Xabi Alonso i Xavi, dok bi Casillas morao biti na klupi i iza De Gee, kada ga se već Del Bosque nije usudio ostaviti doma. Diego Costa, koji je također izostavljen u odnosu na SP, ipak ne spada među ikone španjolskog nogometa, niti je osvajač tri uzastopna najveća naslova.
Španjolska je sada formalno u lovu na treću europsku titulu zaredom, izbornik Del Bosque sokoli igrače da su prvi favoriti na Euru, ali teško da itko od njih vjeruje u to. Sudeći po pokazanom posljednjih godina, Njemačka i Francuska odmakle su nispred Španjolske koja je prilično neuvjerljivo odradila kvalifikacijsku skupinu za EP, dok je protiv jačih protivnika u prijateljskim utakmicama povremeno izgledala zabrinjavajuće loše.
Iz posjeda nisu puštalli loptu, svjetske i europske trofeje, ali sada boluju od krize identiteta
"Rakrižje", "novi početak" izlizani su pojmovi, ali najbolje pokazuju trenutak u kojem se nalazi Španjolska, jer od nepobjedive sile koja iz posjeda ne pušta samo loptu, nego i europske i svjetske trofeje, postala je pročitana, uslijed čega je njen izbornik čini se izgubio busolu, pa ju je učinio nepredvidljivom toliko da igrači ne znaju kako odgovoriti na njegove zahtjeve, zapravo teško je reći koji su, jer rotacijama u momčadi i čestim promjenama taktike (od 4-2-3-1, preko 4-4-2, do 4-3-3 i 4-1-4-1), pokazuje da se i sam traži.
Del Bosque je s Realom i Španjolskom osvojio baš sve, ali u zadnje vrijeme i on se čini izgubljen. Dakako, zamijeniti generaciju koja je Španjolsku učinila svjetskom velesilom bio bi zahtjevan posao za bilo koga, a trofejni trener će nakon potopa u Brazilu, u Francuskoj imati vjerojatno zadnju priliku dokazati da je to sposoban izvesti.
Trofejni Del Bosque tek će u Francuskoj pokazati kakav je trener
Harajući Europom s Perezovim Galacticosima, te Furijom od Južne Afrike do Ukrajine, Del Bosque je na raspolaganju imao momčadi unikatne po "koncentraciji talenta", kakve se kupuju ili rađaju jednom u 100 godina, dok će se u Francuskoj morati puno više potruditi kako bi dokazao kakav je doista trener, jer već smo vidjeli da mu odlično ide man managment i pretvaranje skupa superzvijezda u učinkovitu momčad.
A Španjolska već neko vrijeme ne izgleda kao ekipa sposobna odgovoriti na najveće zahtjeve, jer naravno, momčad sastavljena od igrača kakvi su španjolski, ne zadovoljava se prolaskom skupine ili četvrtfinalom, niti je se po tome ocjenjuje.
Ne zna tko mu je prvi golman umjesto da De Geu proglasi nezamjenjivim
Del Bosque luta i tamo gdje nikako ne bi trebao, pa javno poručuje kako još nije siguran tko mu je prvi golman. Iako mu je De Gea možda najveći adut, Duh Svetog Ikera lebdi nad njim, bez obzira na to što se velikan posljednjih godina pretvorio u kiksera.
Četvorka pred golom se zna, kao i kičma momčadi, ali i ovdje, kao i na sredini terena problem je s kralješkom, jer Sergio Ramos nije u formi, a što tek u tom kontekstu reći za Cesca Fabregasa, ključnog igrača Del Bosqueove Španjolske.
Lažna devetka nestala odmah nakon prošlog trijumfalnog Eura
Busquets će opet na centru biti zadužen za prljave, a Iniesta za najfinije poslove, David Silva nezamjenjiv je na krilu, kao i Fabregas, gdje god ga postavio Del Bosque. Sjećate se da je na prošlom Euru odlično odigrao "lažnu devetku", ali pretjeranim promjenama skloni izbornik, nakon toga ga više nije koristio u toj ulozi.
Napad je također dio momčadi u kojem španjolski izbornik već neko vrijeme luta, jer kako smo vidjeli, na proteklom Euru igrao je bez napadača, zatim je otpisao Diega Costu nakon što ovaj nije pokazao ništa na dvije utakmice SP-a u Brazilu, u kvalifikacije za ovo EP krenuo s Pacom Alcacerom koji je zabio je u sve tri prve utakmice, da bi Del Bosque nakon toga otpisao napadača Valencije i okrenuo se Alvaru Morati, koji nije klasični "centarfor", čak ne ni golgeter od 20+ golova po sezoni, ali je sjajan dribler, fizički moćan oduprijeti se nasrtajima suparnika i sačuvati loptu.
Morata i Cesc, ljudi za najveće utakmice i prijelomne trenutke
Vjerojatno vam se učinilo da smo previše kritični prema Španjolcima, ali završimo u za njih pozitivnom tonu, što je ujedno upozorenje njihovim suparnicima da su im s druge strane ipak igrači prekaljeni u najvećim bitkama: Morata je u zadnjih godinu dana postizao golove u obje utakmice polufinala LP, kao i u velikom finalu, četiri puta u najvećem talijanskom derbiju (Juve - Inter), te u finalu Kupa.
U posljednje vrijeme potonul Cesc još je impresivnije dokazao da je igrač za najveće utakmice i prijelomne trenutke: zabio je odlučujući penal Italiji u četvrtfinalu Eura 2008, namjestio je Iniesti jedini gol na kraju produžetaka finala SP-a 2010 protiv Nizozemske, te poslužio Silvu za prvi gol Italiji u finalu prošlog Eura.