DAVOR ŠUKER odavno se odrekao hrvatskih novinara. No, do legendarnog strijelca Vatrenih nerijetko uspiju doći španjolski i engleski mediji. S njima ima bolja iskustva. I dalje je zvijezda gdje god da se pojavi i dalje se njegovo mišljenje izuzetno cijeni i poštuje. Tako su mnogi posegnuli za izjavama koje je dao BiH magazinu Derby. Progovorio je o svojim počecima, nogometnoj karijeri i slavnoj 1998. godini...
"Moje porijeklo je iz jednog sela pored Livna, odakle je moj otac. On je svojevremeno bio odličan atletičar, bacač kugle, balkanski prvak pa je imao i nekoliko ponuda za nastavak karijere. Išlo se trbuhom za kruhom pa je između tri atletska kluba: Partizan iz Beograda, Sarajevo i Slavonija iz Osijeka, izabrao ovaj posljednji. Tako je cijela obitelj preselila u Osijek, gdje sam i počeo karijeru", prisjetio se Šuker na početku razgovora.
Već 1991. godine uslijedio je odlazak u Španjolsku. Preko Dinama, gdje je u dvije godine zabio 60 pogodaka, do Seville, gdje je proveo nezaboravnih pet godina. Imao je čast i zaigrati s Maradonom...
"Sjećam se kada se tek pojavila informacija da će Maradona pojačati Sevillu. Bio sam jako sretan, pitao sam se: Čime sam ja to zaslužio da igram zajedno s Maradonom. Onda je došao, počeo igrati. Dobro smo se slagali na terenu. Sjećam se da mi je govorio: Davore, ti samo trči i dobit ćeš moju loptu gdje treba. Dao sam tako nekoliko golova nakon njegovih asistencija. Družili smo se i van terena, zaista pamtim to vrijeme."
Uslijedio je transfer u Real Madrid, gdje mu je društvo u napadu pravio Peđa Mijatović.
"Peđa je moj veliki prijatelj i jedan od najboljih suigrača. Odlično smo se snalazili u Realu, bili smo odličan tandem. Taj period igranja u Realu je nešto najbolje što se može dogoditi čovjeku.
To je velika čast za svakog nogometaša, pa tako i za mene. Poziv sam dobio pred Europsko prvenstvo u Engleskoj 1996. godine. Prihvatio sam izazov, jer je Real nešto posebno, jedinstven je osjećaj igrati na Santiago Bernabeu. Nisam se pokajao. "
Treće mjesto na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. kada je Davor Šuker bio najbolji strijelac toga prvenstva, pamtit će kao jedan od najvećih svojih uspjeh u karijeri.
"Da, te godine je Real osvojio Primeru, a onda i Ligu prvaka protiv Juventusa. Bio sam najbolji strijelac Svjetskog prvenstva, treći najbolji nogometaš svijeta, a bilo smo i treći na Svjetskom prvenstvu. Te sam godine igrao najbolji nogomet. Svi su me, kako u klubu, tako i u reprezentaciji, učinili boljim igračem. Bio sam u društvu Ronalda i Zidanea kao treći najbolji, mada sam se ja osjećao kao prvi. Kada bih mogao birati neku godinu u koju bi se htio vratiti onda bi to sigurno bila 1998."
Nakon što je prešao u Arsenal, karijera je krenula nizbrdo, nije više to bio onaj stari Davor Šuker.
"Na početku sam dobro igrao u klubu u kojem me trenirao super trener Arsene Wenger. Uživao sam u svemu, no nisam nakon toga mogao pratiti ritam utakmica. Otišao sam u West Ham gdje se nisam naigrao te sam na kraju završio karijeru u Muenchenu 1860. "
Osvrnuo se i na sjajnu generaciju hrvatskih nogometaša s kojima je igrao te naravno, Ćiru Blaževića, koji je bio dirigent u orkestru kada je Hrvatska ostvarila najveći uspjeh u nogometnoj povijesti.
"Uvijek sam igrao svim srcem za reprezentaciju, i bila mi je velika čast igrati. Igrao sam s Bokšićem, Prosinečkim, Asanovićem, Bobanom i drugima. A vodio nas je Ćiro Blažević. Ćiro je jedinstven, sigurno jedan od najboljih trenera s kojima sam radio. A radio sam i s Capellom, Aragonesom, Wengerom..."
Šuker se osvrnuo i na Ćirin rad na čelu BiH reprezentacije, koja solidno gura u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi.
"On je pravo rješenje za reprezentaciju, te ako BiH osvoji bod u Bruxellesu te zatim svlada Belgiju i Španjolsku u Zenici, otići će na Svjetsko prvenstvo."
D.R.,M.Š.
Foto: AFP