SERGIJE KREŠIĆ još se jednom pismeno javio iz Španjolske potaknut novom izjavom generalnog menadžera Hajduka Ivice Šurjaka. Naime, Šurjak je replicirajući na Krešićevu izjavu da je polupismen odgovorio da ne zna čitati ćirilicu.
Krešićevo pismo Glasu Dalmacije:
Nije mi ni malo ugodno, ali moram završiti ovu polemiku s Ivicom Šurjakom. U nemogućnosti da me diskreditira nogometnim argumentima, LAŽIMA je pokušao provocirati čitateljstvo na nacionalnoj osnovi. Niski udarci - jeftini efekti.
Međutim, dobro me je podsjetio da razjasnim nešto što se već desetak godina provlači u kuloarima - a to je da sam Srbin - lansirano je iz Šurjakove radionice. Je li zbog toga što nisam htio ući u njegov Savez komunista (kao ni u jednu drugu partiju), u kojem je on bio sekretar. Uvijek uz vlast. Gdje je bio 1991., 1992. i 1993. dok sam ja s drugim zemljacima i prijateljima Španjolcima skupljao i slao u kamionima pomoć u domovinu, zatim pomagao u realizaciji različitih humanitarnih priredbi za pomoć Hrvatskoj, odlazio od radija do radija kako bi Španjolci čuli i našu istinu, organizirao smještaj majkama s djecom u Marbelli.
Prije priznanja Hrvatske sam zajedno s Milivojem Bračunom i drugima organizirao i sudjelovao u humanitarnoj utakmici za djecu Dubrovnika, koju je prenosila španjolska televizija A3 (Antena 3). Igrala je selekcija naših igrača protiv igrača španjolske lige, između ostalih Asanović, Šuker, Vulić, Milenković, Macan, Radmanović...
Rođen sam u Splitu od oca Hrvata (hrvatsko selo Goranci kod Mostara) i majke Hrvatice (Nerežišća na otoku Braču). Generacije splitskih klasičara se sjećaju svog profesora hrvatskog jezika, a mog pokojnog oca Ivana. A kako sam to uspio postati Srbin?
Ako Šurjak u činjenici nečije nacionalnosti (to je barem lako provjeriti) LAŽE, možete zamisliti koliko istine onda ima u drugim stvarima koje je teško provjeriti. Šurjak me nagovarao u mojoj kući, i molio mog prijatelja Edu Pezzija, da trebam doći pomoći Hajduku. Već me poslije samo dva treninga i jedne utakmice protiv Sampdorije počeo minirati. Vidi se njegova stručnost kada predlaže i pregovara s trenerom koji nije ništa u stanju.
Ugovor s Hajdukom sam potpisao na tri godine, a tražili su da ugovor bude na pet. Nikakve financijske uvjete nisam postavljao nego mi je klub dao plaću koju je smatrao adekvatnom, na nivou Dinamovih trenera. Suma koju sam primio u Hajduku nije ni približno ravna onome što sam zarađivao u Španjolskoj. Od Hajduka sam naplatio samo odrađena dva mjeseca i nije mi palo na pamet pokušam iskoristiti situaciju.
Međutim, najveći problem Hajduka je bila nestručno složena momčad. Ne nekvalitetno. Naime, za određena mjesta u momčadi bilo je po pet igrača, a za druge pozicije jedan ili nijedan. Ako dodamo da je jedan broj odličnih igrača bio ozbiljnije ozlijeđen momčad je bila "sakata". Otac momčadi je Šurjak, a svi su sada krivi osim njega. Ovako je momčad mogao složiti netko nestručan ili je to bila sabotaža! I još nešto.
Po dolasku sam želio uz Jarnija dovesti iskusnog Željka Mijača kojeg je on eliminirao zbog navodne lojalnosti Iviću... Šurjak kaže da sam se dirao u njega kao čovjeka. O moralnom liku Šurjaka neću kazati ni riječi, jer je on manje više poznat, uglavnom sa stranica crne kronike. Ovim je za mene svaka polemika sa Šurjakom završena.
S poštovanjem Sergije Krešić
V.B.
Foto:V.G.