NIJE novost da u hrvatskom nogometu rad s omladinskim pogonom gotovo i ne postoji. Isto tako nije tajna da mladi talenti odlaze u kvazi-europske klubove, koji im nude koliko - toliko bolju budućnost, jer gore nego što je kod nas valjda ne može biti.
Svake godine svjedoci smo propusta koji se događaju u (ne)radu s igračima koji imaju sve predispozicije da postanu ako ne euro zvijezde, onda barem konkurenti za nacionalni dres. Dok Dinamo svoje probleme rješava sklapanjem dugogdišnjih ugovora koji mladim igračima više štete nego koriste, Hajduk skoro da se može podičiti epitetom najvećeg krvnika svojih omladinaca.
Sjetimo se da trofejni splitski klub nije oduvijek bio u krizi, a da se neki nisu tako olako puštali, do krize možda ne bi ni došlo. Sjetimo se i kako je isti onaj Deranja, koji danas ne može pogoditi okvir gola, nekada bio jedna od najvećih splitskih nada. Što se između odlaska i ponovnog dolaska s njim događalo, čelnicima je očito ostalo u magli. U magli se se zagubile i neke druge vrijednosti, ali to je priča sama za sebe.
Priča našeg mladog reprezentativca Ognjena Vukojevića uvelike je slična priči ostalih zagubljenih talenata. Razlika je tek u tome da Vukojević još ima vremena ispraviti nepravdu. Nismo sigurni jeste li ikada imali priliku popratiti igre mladog reprezentativca, no ukoliko jeste, znat ćete o čemu pričamo. Nekadašnji igrač Slaven Belupa raskinuo je ugovor s belgijskim Lierseom i odjednom postao meta Dinama i Hajduka.
Situacija koja je Vukojevića otjerala iz Leiresa identična je onoj koju svakodnevno možemo vidjeti na našim travnjacima. Loša igra, loše, odnosno nikakve premije i nikakva minutaža dostatni su razlozi za raskid ugovora.
Gudelj i Kuže istodobno su zagrizli za mladu nadu, a prema navodima, strane neće popustiti tako lako. Dok se oni natječu tko će prije, mi se pitamo gdje je "kvaka". Istinita je opservacija da Dinamo u ovom trenutku može dati više, ali nogomet u Hrvata davno se prestao sastojati od davanja.
D.R.