26 puta su ga spasile zastare, promjene zakona i amnestije: Usprkos presudi, Berlusconi bi se mogao zadnji smijati

BIVŠI talijanski premijer Silvio Berlusconi osuđen je na 4 godine zatvora zbog utaje poreza i na 3 godine zabrane obavljanja javnih dužnosti po izlasku iz zatvora, javlja AP, ali mu je presuda naknadno smanjena na godinu dana zatvora, zbog zakona o amnestiji koji je na snagu stupio 2006. godine!

Presuda Berlusconiju i još desetorici njegovih suradnika donesena je nakon parnice koja se vodila pred sudom u Milanu više od šest godina. Tužitelji su za Berlusconija tražili kaznu od 3 godine i 8 mjeseci zatvora, a za direktora njegovog konglomerata Mediaset, Fedelea Confalonierija, 3 godine i 4 mjeseca. Očekuje se da će se Berlusconi se žaliti, što može učiniti dva puta prije no što odluka postane pravomoćna, a u zatvor neće morati prije posljednje žalbe. 

Presuda je donesena svega dva dana nakon što je 76-godišnji Berlusconi najavio kako se ipak neće kandidirati za premijera na nadolazećim parlamentarnim izborima. Bivši talijanski premijer odstupio je s dužnosti u studenom prošle godine, nakon što su ga na taj potez nagnali veliki dugovi te kritike javnosti zbog neuspješnog provođenja financijskih reformi.

Berlusconiju i još desetorici njegovih suradnika sudilo se zbog lažne prijave troškova prilikom kupnje prava na emitiranje američkih filmova na programima Berlusconijeve TV kuće Mediaset putem niza offshore-tvrtki. Budući da Berlusconi ima pravo na dvije žalbe, a zastara u ovom slučaju stupa na snagu sljedeće godine, postoji velika šansa da Berlusconi, kao i ostali osuđenici, ipak neće odslužiti zatvorsku kaznu.

"Napuhali" cijene otkupa prava  na emitiranje više od 3.000 filmova

Tužiteljstvo je desetoricu optuženih i Silvija Berlusconija teretilo za "napuhavanje" cijena za pravo na emitiranje više od 3.000 holivudskih filmova, čime je Berlusconijevo medijsko carstvo profitiralo za čak 250 milijuna eura. Ostale optužbe za krivotvorenje računa i lažiranje financijskih izvještaja ranije su odbačene, jer je na snagu u tim slučajevima stupila zastara.

Za osnivača privatne švicarske banke Arner, koji je prao novac za Berlusconija, tužiteljstvo je tražilo šest godina zatvora, a za holivudskog producenta Franka Agramu tri godine i osam mjeseci zatvora. Agrama je u konačnici osuđen na 3 godine zatvora.

Roberto Pace, zadužen za racionalizaciju troškova u Berlusconijevom holdingu Fininvest, svjedočio je da je ubrzo nakon dolaska, 1998. godine, utvrdio da Fininvest od Paramounta kupuje filmove za svoje televizijsko poduzeće Mediaset preko Franka Agrame te da te filmove plaća puno skuplje nego što bi ih plaćao da ih kupuje izravno. Pokušao je otkazati usluge Agrami, a Aldo Bonomo, tadašnji Fininvestov predsjednik, natjerao ga je da i dalje jamči 40 milijuna dolara narudžaba godišnje. Agrama je ogroman dio razlike u cijeni odmah uplaćivao na neke račune u Švicarskoj i Lihtenštajnu. Novac je prelazio s računa na račun, do posljednjeg korisnika - Silvija Berlusconija.

Suđenje je započelo u srpnju 2006. godine, ali je privremeno bilo odgođeno budući da se Berlusconi pozvao na zastupnički imunitet. Zbog sumnjivih poslovanja njegovog medijskog carstva Berlusconi se na sudu našao nekoliko puta, ali je sve optužbe uvijek oštro negirao, tvrdeći da su politički motivirane. U svakom postupku koji se dosad protiv njega vodio pred talijanskim sudovima, Berlusconi je ili oslobođen optužbi, ili je pak nastupila zastara.

26 puta uspješno eskivirao zatvor

U jednom od poznatijih slučajeva protiv bivšeg talijanskog premijera, onog za primanje mita, u kojem je tužiteljstvo tražilo kaznu zatvora od čak pet godina, Berlusconi je u veljači zbog zastare oslobođen optužbi.  Berlusconi, koji je demantirao sve optužbe, teretio se da je podmitio britanskog odvjetnika od kojeg je tražio da povuče iskaz koji ga tereti. Suđenje je započelo u ožujku 2007. godine, a odvjetnici su čitavo vrijeme tvrdili da je Berlusconi nevin, ali su se istovremeno pozivali i na zastaru.

Berlusconi se u bogatoj karijeri uspješno izvukao iz čak 26 sudskih procesa. Spasile su ga zastare, amnestije ili pak promjene zakona. Za jedan ga slučaj još čeka presuda: za iznudu i korištenje maloljetnih prostitutki (slučaj Ruby), a za utaju poreza je osuđen, ali nepravomoćno. Pet puta je otegnuo proces zbog zastare, dvaput ga je spasila amnestija, a četiri puta ga je spasila izmjena zakona: U skandalima All Iberian i SME, te dvaput u Fininvestu. Četiri puta je oslobođen zbog nedostatka dokaza a jednom zato što nedjelo nije kazneno djelo. Devet optužbi su suci odbacili ad acta.

Bunga-bunga zabave i fatalna Ruby

Ipak, najpoznatiji slučaj koji se trenutno vodi protiv bivšeg talijanskog premijera jest onaj u kojem ga se tereti za seksualne odnose s maloljetnom marokanskom plesačicom Karimom El-Mahroug, svjetskoj javnosti poznatijom kao Ruby. Prema tvrdnjama tužiteljstva, Ruby je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bilo 17 godina, ali i ona i Berlusconi poriču da se seksualni odnos između njih dvoje ikada dogodio. Uz to, Berlusconi je optužen i za zlouporabu položaja i ovalsti prilikom izvlačenja fatalne Ruby iz zatvora.

Iako se na suđenjima za aferu "bunga-bunga", nazvanu prema zabavama koje je u svojoj vili kod Milana često organizirao, a na kojima je navodno i dolazilo do kršenja zakona, na nekoliko ročišta na kojima se pojavio Berlusconi je uporno tvrdio kako je nevin i nerijetko stao u obranu svoje Ruby. Na jednom od ročišta, održanom u travnju ove godine, bivši je talijanski premijer potvrdio kako i dalje šalje novac djevojkama koje su njegove prijatelje i suradnike "zabavljale" na spornim zabavama, jer osjeća kako im je "uništio cijeli život".

Djevojke koje su bile stalne "zabavljačice" na Berlusconijevim zabavama na ročištu su potvrdile da su se nerijetko oblačile u časne sestre i tako zabavljale bivšeg premijera i njegovo društvo. Jedna od njih, Imane Fadil, tvrdila je da joj je Berlusconi osobno platio 2.000 dolara kada je prvi puta prisustvovala na jednoj njegovoj zabavi.

Prljave igrice unutar četiri zida luksuzne vile

Dominikanka Marysthell Garcia Polanco također je prisustvovala je seksi zabavama Silvija Berlusconija. Profesionalna burleskna plesačica svjedočila je na sudu da je Berlusconi od nje tražio da se obuče kao američki predsjednik Obama i pleše. Marysthell je članice ženske plesne skupine "Muñecas con Clase", a na sudu je također rekla da je morala "utjeloviti" i tužitelja Ilda Boccassinija. "Oblačila sam togu, pretvarala se da sam Boccassini i nasmijavala ga. Oblačila sam se i kao Obama", izjavila je 28-godišnja plesačica.  Polcano je svjedočila da su zabave bile "nevine i bezazlene", a burleske u kojima je sudjelovala nisu bile pornografske.

Pajac i klaun ili žrtva političkog progona?

12. studenog prošle godine, negdje oko 21 sat, predsjednik talijanske vlade Silvio Berlusconi podnio je ostavku na dosadašnju dužnost. Nakon posljednjeg sastanka Vlade na kojoj se zahvalio ministrima na radu i suradnji izašao je iz palače Chigi te se uputio prema predsjedniku republike Giorgiu Napolitanu, kojem je formalno predao svoju potpisanu ostavku. Narod je odmah počeo slaviti na ulicama uzvikujući "Napokon je gotovo!", a najviše ih se okupilo ispred palače Vlade. Dok se Berlusconi opraštao s ministrima, građani su ispred palače vlade izvikivali parole protiv sada već bivšeg premijera.

"Ne mogu me moji Talijani tako vrijeđati, zvati me klaunom", rekao je Berlusconi nezadovoljno na odlasku.

Italija je tako i službeno završila eru vladavine Silvia Berlusconija, čovjeka koji je preživio mnoge seksualne skandale, optužbe za uvredljiv odnos prema ženama, bio pod konstantnim optužbama za korupciju i vrijeđao američkog predsjednika Baracka Obamu da je preplanuo, no na kraju ga je dotukla ekonomska kriza. A on je kroz cijelo to vrijeme tvrdio - "Žrtva sam političkog progona!".

Iako se svjetska javnost zabavljala njegovim razuzdanim životom, smijala se objavljivanim fotografijama na kojima leži gol kraj bazena s "prijateljicama" ili se zgražala nakon suđenja za davanje mita maloljetnici ili nad njegovim etničkim uvredama, za Italiju je vladavina ovog medijskog mogula značila prije svega "rehabilitaciju korupcije".

Čovjek kojeg svi vole mrziti

Kažu da je nemoralan, da je lopov, da je glupi, gnjusni seksist, da svakim svojim potezom sramoti i sebe, i zemlju i talijanski narod. Ipak, Berlusconi je oduvijek znao što Talijani vole. Bio je prvi koji je bez licemjerja priznao i pokazao da politika nije nikakva plemenita vještina, već najobičniji show. Uostalom, sam je za sebe rekao kako je "premijer u svoje slobodno vrijeme".

I tko zna koliko bi dugo još talijanski zabavljao svoje sunarodnjake da ga glave nisu došli europske kolege, koji ga nikad nisu mogli shvatiti. Nekima je bio simpatičan, a nekima odvratan, a mnogi su mu potajno zavidjeli.