Foto: Historija.ba/Radio Sarajevo
STUDENTICA Suada Dilberović, porijeklom iz Dubrovnika, prva je žrtva opsade Sarajeva i smatra se prvom žrtvom agresije na BiH. Kako podsjeća Radio Sarajevo, u ožujku 1992. godine u Sarajevu je došlo do sukoba između pripadnika Srpske Demokratske Stranke (SDS) i policajaca pod kontrolom vlade Bosne i Hercegovine kad su Srbi na Grbavici i Vracama postavili barikade, a 5. travnja održale su se demonstracije za mir na kojima su građani Sarajeva tražili od agresorskih snaga da uklone barikade i da se povuku.
Suada je na samrti pitala: "Zar je ovo Sarajevo?". Olga Sučić umrla je na putu do bolnice. Više osoba tog dana je ranjeno, među kojima je bilo i djece.
Sarajevske heroine: Suada je Sarajevo voljela, za njega je život dala...
Bosna joj je ostala u srcu, zauvijek, kazao je u razgovoru za AA Atif Dilberović, otac Suade Dilberović
Nema riječi koje bi i 21 godinu nakon smrti njegove kćerke Suade opisale bol Atifa Dilberovića iz Dubrovnika, oca 24-godišnje studentice pete godine Medicinskog fakulteta u Sarajevu, koja je, zajedno sa tada 34-godišnjom službenicom Skupštine Bosne i Hercegovine Olgom Sučić, majkom dvoje djece, ubijena na tadašnjem sarajevskom Mostu Vrbanja na današnji dan, 5. aprila 1992. godine, izvještava novinar agencije Anadolija (AA).
"Kuća napuštena, ja i žena sami...", započinje u grču priču Atif Dilberović. Podsjeća kako su tri njegove kćerke bile u Sarajevu na fakultetu. Sve na medicini.
"Suada je prema Sarajevu pokazivala mnogo ljubavi. Sam taj put, ne znam kako se to dogodilo, pa je ona tamo otišla... U Sarajevu je bila još ova druga naša kćerka što je sad doktorica ovdje. Ona (Suada) je zaglavinjala i pošla je tamo. A ona, ona je strašna bila...Poginula je... Ne znam, ne znam to reći...Bosna joj je ostala u srcu, zauvijek", kazao je Atif Dilberović za agenciju Anadolija.
Dalje razgovor nije mogao nastaviti... Preteška je bol koja razara njegove grudi i svaki put ga teško potrese razgovor o najtragičnijem događaju u obitelji Dilberović. Kaže tek da se Suade i danas sjećaju u Dubrovniku...
"Idem braniti svoje Sarajevo"
"Idem braniti svoje Sarajevo", kazala je Suada izlazeći iz kuće Sarajke Fahire Hadžiosmanović kod koje je stanovala kobnog 5. travnja 1992. godine. O ovoj istinskoj heroini ispjevane su i pjesme. Jedan stih kaže: "Dok Vrbanja postoji i Miljacka teče, Sarajevo suadu zaboraviti neće...".
Kao i Olga Sučić, pred zgradom Skupštine RBiH pridružila se tisućama građana koji su nosili transparente "Mi smo za mir", zastave i slike Josipa Broza Tita. Govorili su: "Bosna, Bosna...", "Ovo je Sarajevo, hoćemo mir".
Abdulgafar Jukić, umirovljeni imam čiji je Suada bila učenik tijekom 80-tih istaknuo je kako je hrabra djevojka "tada napravila prve korake ka slobodi, prema onome što donosi bolje ljudima".
"Bili su to koraci protiv zla, mrženje, šovinizma, nacionalizma... i koraci prema ljubavi, čovječnosti, međusobnom uvažavanju i razumijevanju. Sjećanja na Suadu i na događaj kako su dušmani ugasili ovaj mladi život u punom cvatu ne smiju ni po koju cijenu blijediti. U tom cilju i ova moja sjećanja", napisao je efendija Jukić povodom 21. godišnjice od smrti Suade Dilberović.
Dodao je kao je Suada, inače najstarija kćerka Atifa Dilberovića, Sarajevo svim srcem voljela i za njega život dala. Bila je iznimno uspješna tijekom školovanja, omiljena kako u rodnom Dubrovniku tako i u Sarajevu.
"Umjesto radosti Suadinim životnim uspjesima, drugi dan po okončaju njenog mladog života, klanjali smo joj dženazu i ispratili u Vječnost na sarajevskom groblju Bare. Suznih očiju smo se oprostili od Suade. Suadin rani odlazak sa ovog prolaznog na drugi svijet mora svima biti pouka...kako prema din-dušmanima uvijek treba krajnje oprezan biti i šta nam se desilo u protekloj agresiji ne zaboravljati", istakao je Jukić.
Profesorica Ćatović: Sjećam se svih detalja
Među ranjenima je bila i profesorica Mensura Ćatović koja o tim događajima govori za agenciju Anadolija. "Sjećam se svih detalja. Od prvog do zadnjeg. Prvo, sjetim se naše naivnosti. Jer mi smo tada krenuli osloboditi djecu zarobljenu na Policijskoj školi na Vracama. Povorka je krenula sa Dobrinje. Ljudi su se spontano pridruživali. Dok smo bili na Vrbanja mostu na nas su pucali iz jedne kuće. I vidjeli su se mladići, neki su imali šubare s kokardama. Suada Dilberović je bila iza mene. I tad su rekli da je ranjena djevojka. I ja sam osjetila toplinu, no nisam osjetila bol. Ljudi su mi rekli da sam i ja ranjena. Pokupili su nas i odvezli na Odjel traumatologije. Sa Suadom je, koliko se sjećam, bio njen momak. Nju su unijeli, a onda ubrzo izašli i rekli njemu da je podlegla. Bilo je tu puno ranjene djece", priča profesorica Ćatović za agenciju Anadolija.
Kaže da tih dana Bosnu i Hercegovinu nisu branili samo Bošnjaci.
"Bila je tu jedna žena, Srpkinja, koja je na ranjena u koljeno, kao i jedno srpsko dijete sa Dobrinje", dodala je.
Sve je, kako veli, izgledalo nestvarno.
"I danas kad prođem onim mostom sjetim se te djevojke, Suade. Ja sam bila tu jer sam smatrala da sam obavezna boriti se protiv nečeg što mi je ludo, što je zlo. Ja se sjećam, došao je i moj sin na most. Ja sam mu govorila: "Bježi ti, ovdje nemaju šta djeca tražiti, jer mi se borimo za vas". Bilo je tužno vidjeti tu malu djecu koja su došla sa Dobrinje... Sjećam se i nekog našeg prkosa i ljutnje. Nedopustivo mi je bilo da neko dođe sa šubarom i da na mene puca u mom gradu i da grad dijeli. Jednostavno čovjek nije to mogao zamisliti", kazala je profesorica Ćatović za AA.
Oni koji su uništili ideju slobodne Bosne...
Profesorica Ćatović kako je ono što se danas događa u BiH žalosno.
"Ogromna energija i zanos koji je narod imao netko je svjesno uništio. Hvala Bogu dragom, ja nisam u depresiji. Uvjerena sam da će to sve opet izaći na dobro. Ali stvarno, ne znam, oni koji su uništili onoliki zanos, potrebu za poštenom i slobodom Bosnom, često se pitam, neki od njih su preselili i na ahiret, kako će oni tamo račune polagati', zaključila je profesorica Ćatović.
Ubijen 11.541 građanin
Napadom na građane Sarajeva i smrću Suade i Olge započela je opsada Sarajeva koja je trajala je 44 mjeseca ili ukupno 1.425 dana, što je najduža opsada jednog grada u modernoj povijesti. Tokom opsade ubijeno je 11.541 građanin Sarajeva, od čega 1.601 dijete.