Foto: Hina
KARDINAL Josip Bozanić povodom je Uskrsa uputio čestitku svim kršćanima. Čestitku kardinala Bozanića prenosimo u cjelosti:
U svetoj smoj vazmenoj noći u kojoj slavimo novost koja ne zastarijeva - uskrsnuće Isusovo. Po Kristovu uskrsnuću događa se otajstvena preobrazba staroga svijeta, u kojem vlada beznađe, u novi svijet koji je sav uronjen u vrelo nepresušne nade. Zato naš vjernički narod rado slavi Uskrs jer osjeća da bi bez te novosti koju je donio Isus, ostao bez svojega uporišta. Bez Uskrsa utopili bismo se u besmislu življenja. Slavimo Uskrs kako bismo iznova otkrili ono što je trajno urezano u čovjekovo srce. Život na ovoj zemlji ima i smisao i svrhu jer čovjekov je život uvijek hod prema Uskrsu i onda kad se uspješno penje, ali i kad pritisnut brigama pada.
Čovjek uvijek ide ususret uskrslom Isusu koji ga već čeka. Događaj Isusova uskrsnuća donio je kozmičku novost čovjeku u svemu stvorenju. Uskrsnuće Isusovo je novi početak, ono ima neizmjerno značenje za čovječanstvo. Da bismo bolje razumjeli veličinu Uskrsa predlažem da ne tražimo obrazloženje uskrsnog slavlja samo u prošlosti, tradiciji, običajima već u našoj sadašnjosti pogleda usmjerena prema budućnosti. Pretpostavljam da bi danas takav pristup u našoj Hrvatskoj neki mogli smatrati presmionim s obzirom na zapanjujuću prisutnost neizvjesnosti s kojim se susreće suvremeni hrvatski čovjek. Na pitanje 'što će sa mnom biti sutra' bojim se da kod mnogih odgovor, na žalost, stiže ovijen strahom. Hrvatskom odzvanjaju pitanja. Što o sutrašnjici mogu reći stariji kojima je egzistencija ugrožena i zdravstveno i materijalno, a što mladi koji sve teže nalaze posao na početku svojeg životnog osamostaljivanja. Što o sutrašnjici mogu reći nezaposleni, ljudi na rubu siromaštva, preopterećeni na poslu, poljoprivrednici, roditelji? Umjesto da se raduju budućnosti, mnogi sa zebnjom pitaju: 'što će biti sutra'.
Dragi prijatelji, sutra je Uskrs. Ako je ikad pravo vrijeme za odgovor na pitanje o sutrašnjici, onda je to na Uskrs. Ponavljam, sutra slavimo događaj uskrsnuća Isusova koji se već dogodio i koji se za nas trajno događa. Pitam vas, što se događa kada se u životu mijenja perspektivu i kada se umjesto kulture smrti, za životno polazište uzme Uskrs. Dopustite i ovo pitanje: što bi se dogodilo kada bi odgovor na svaku čovjekovu zebnju bila činjenica Uskrsa? Ne bi li naši dani drukčije izgledali? Ne bi li se radost, o kojoj govori papa Franjo, množila u tolikoj mjeri da bi mogla svući turobni veo s prilika u kojima se nalazimo.
Braćo i sestre, ne treba u tumačenju Uskrsa kao životnog polazišta ići ni koraka dalje od onoga što su nam o Isusovu djelovanju ostavili evanđeoski zapisi. Isus je taj koji je svojim suvremenicima u brojnim prigodama, i onda kada su najviše strahovali i kada su bili najviše zbunjeni najavio da će uskrsnuti, pobijediti zlo, spasiti čovjeka. Isus je u potpunosti bio okrenut budućnosti.
Učimo od učitelja. Nije li sav Isusov govor o Kraljevstvu božjem upravo govor o uskrsnuću? Čak ni njegovi učenici nisu to odmah razumjeli, to su razumjeli nakon otajstva muke, smrti i u susretu s događajem uskrsnuća. Kad je Isusu u govoru na Gori izgovarao glasovite riječi 'blago siromašnima duhom, blago ožalošćenima, blago gladnima i žednima pravednosti, blago krotkima, blago milosrdnima, blago čestima srca, blago mirotvorcima, blago progođenima zbog pravednosti' znao je da će se ta blaženstva steći u budućnosti, upravo po uskrsnuću. I kada je za svoje tijelo rekao da će biti hram koji će biti razvaljen, a da će ga on treći dan podići, i to je bilo uskrsno obećanje. Predivna li ga Kristova uskrsnoga poučka.
Dragi prijatelji, i čovjeku našega vremena Bog po Uskrsu daje šansu izići iz zamke koju mu je zlo smjestilo, a ta zamka očituje se u tome da se mnogi ljudi uopće boje razmišljati o budućnosti. Ili još gore, mnogi strahuju da će sutra biti gore nego danas. Taj strah kao da sve više paralizira hrvatskoga čovjeka, pa i našu domovinu. Mnogi se osjećaju kao u noćnoj mori, kao kad se tijelo, pred naletom opasnosti od straha, ne može pomaknuti. Prozirne li zamke. Uskrs je, međutim, najveći kršćanski blagdan i po tome što čovjeku, koji u njega vjeruje, razbija okove straha. Doslovno u čovjeku razbuktava čežnju, otvara spasonosni koridor, razgoni tminu da bi zasjalo svijetlo nade kojim započinje bolje sutra.
Braćo i sestre, ne, nisu to prazne riječi kao što ni Uskrs nije neostvareno obećanje Isusovo. Ne bojmo se stoga budućnosti dokle god vjerujemo u Kristovo uskrsnuće. Ta vjera, dragi prijatelji, ta sigurna uskrsna nada najbolje je sredstvo koje preobražava našu, često sumornu osobnu, obiteljsku i domovinsku zbilju. Uskrsna vjera otvara srce Božje milosti koja čovjeka oslobađa od straha i pesimizma. Ako prihvatimo Uskrs kao polazište, naše će odredište postati bolji život, i to odmah, već sada.
S tim pozivom, s tom vjerom i s tom nadom, svim kršćanima i svim ljudima dobre volje želim sretan i blagoslovljen Uskrs.
Isus je uskrsnuo i sve ljude pozvao na novi život.
Svima sretan Uskrs!"