Ilustracija: Arhiva
ISTRAŽIVANJE Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ) pokazalo je nezavidne rezultate o percepciji naših učenika o vrijednosti znanja i volji za učenjem.
Ispitivanja su proveli dr.sc. Zrinka Ristić Dedić i dr.sc. Boris Jokić, a uključili su 109 javnih škola Grada Zagreba, te ukupno 4716 učenika i učenica osnovnih škola.
Prema prikupljenim podacima, više od dvije trećine učenika četvrtog razreda tvrdi da im njihovi učitelji često ili gotovo uvijek savjetuju i predlažu kako učiti.
Nasuprot tome, odgovori učenika osmog razreda jasno ukazuju na nedostatak ovakve prakse u predmetnoj nastavi, jer tek 30 posto učenika kaže da ih njihovi učitelji često savjetuju kako uspješnije učiti.
"Sustav koji je usmjeren prenošenju i usvajanju sadržaja pojedinih predmeta, ali ne potiče izravno razvoj učenja, ne može u dugoročnoj perspektivi imati pozitivne ishode, kako za pojedinca, tako i za društvo", upozoravaju autori.
Slabiji učenici više cijene pomoć učitelja
Zanimljivo je dječaci i slabiji učenici više pozitivno procjenjuju djelovanje učitelja nego djevojčice. Autori smatraju da je to zbog toga što dječaci postižu nešto slabije rezultate pa im je, kao i slabijim učenicima, potrebna veća pomoć nastavnika.
Autori ističu i razlike u stavovima između učenika sa slabijim i nešto boljim rezultatima, pa je tako percepcija onih s nešto slabijim ocjenama da im učitelji više pomažu u savjetovanju.
"Učenicima slabijeg uspjeha učitelji vrlo često jasno iskazuju što je potrebno za dobivanje pozitivne ocjene te oni to mogu doživjeti kao savjet o tome kako uspješnije učiti. Odgovori učenika boljeg uspjeha ukazuju pak na nedostatak sustavnog poučavanja kako učiti', pišu iz IDIZ-a.
Kroničan nedostatak "razmišljanja svojom glavom"
Istraživanje je otkrilo izrazito velik nedostatak samokritičnosti i sposobnosti samoprocjene kod učenika. Više od polovine ispitane djece smatra da učitelji rijetko ili gotovo nikada ne pokazuju kako da si sami ocijene svoj rad.
"Činjenica da nastavnici ne potiču samoprocjenu pa i ocjenjivanje vlastitog rada, osim na proces učenja, može imati i šire posljedice. Poznato je da upravo sustavi koji razvijaju kritički odnos prema vlastitom radu i sposobnost realistične procjene postignuća ostvaruju i najbolje obrazovne ishode", upozoravaju autori te dodaju kako obrazovni sustav nužno treba biti okruženje u kojem se razvijaju sposobnosti procjene vlastitog rada kroz usporedbu s prethodnim postignućima, ali i postignućima drugih.
Za upis na fakultet važnije je sve osim znanja
Poražavajući su rezultati o tome kako učenici vide sustav obrazovanja kao nepravedan i korumpiran, jer čak 62 posto učenika osmih razreda smatra da su za upis na fakultet u Hrvatskoj snalažljivost, osobne veze i roditelji važniji od znanja.
Pritom ih više od polovice smatra da uspjeh u školi nije uvjet da bi netko postao bogat u Hrvatskoj, odnosno 54 posto ih se ne slaže s tvrdnjom da je biti uspješan u školi bitan faktor za bogaćenje, a 46 posto osmaša smatra da je uspješnost u učenju ključ za bogaćenje.
"Učim zato što moram"
Ispitujući zašto učenici uče, Jokić i Z. Ristić Dedić došli su do rezultata da većina osmoškolaca uči zbog ocjena, tj. zbog potrebe upisa što bolje srednje škole. Samo 10 posto djece uči jer im je učenje zabavno, gotovo polovica ih tvrdi da uče da im roditelji ne bi prigovarali, a nešto manje od toga sugerira da uče jer to drugi od njih traže.
Visoko na ljestvici motiva za učenje stoji odgovor “učim zato što moram”, što tvrdi trećina učenika, a obrazovne istraživače zabrinuo je i podatak da gotovo dvije trećine učenika sa slabijim ocjenama tvrdi da uče samo zato da im roditelji ne bi prigovarali.
"Motivacijski obrasci kakve pokazuju učenici mogu se smatrati još jednim nepovoljnim obrazovno-odgojnim ishodom našeg obrazovnog sustava" kažu autori, ali napominju da se odgovornost za to mora tražiti i u postojećoj upisnoj politici u srednje škole koja se temelji na strogoj selekciji kandidata te na vrednovanju učeničkih postignuća na temelju zaključnih ocjena.
(Be)smisao domaćih zadaća i strastveno prepisivanje
Gotovo 60 posto učenika osmih razreda domaće zadaće, lektire i slično "često" ili "gotovo uvijek" piše u zadnji čas, a niti kod ovog pitanja nema razlika u spolu ili konačnom postignuću.
Skoro 40 posto učenika osmih razreda na pitanje prepisuje li domaću zadaću odgovara da to čini "često" ili "gotovo uvijek", a tek 17,7 posto "gotovo nikada". Očekivano, učenici slabijeg obrazovnog postignuća domaće zadaće prepisuju "često" i/ili "gotovo uvijek".
Prvi izvještaj o istraživanju završava propitkivanjem smislenosti domaćih zadaća i zaključkom da "slabo razvijene navike učenja u kombinaciji s visokim obrazovnim aspiracijama ukazuju na izrazito složen i pomalo problematičan obrazovni kontekst karakterističan za Hrvatsku".