U SVEOPĆOJ gunguli i javnoj raspravi o tome treba li Sanader gostovati na javnoj televiziji, bilo bi korisno prisjetiti se zašto je svako pojavljivanje Ive Sanadera u javnosti i prije, kad je još bio premijer, a naročito sada, takav okidač za javnost. Što je u njemu bilo tako intrigantno i prije nego što je, gorko razočaravši pristalice, pa čak iznenadivši i političke protivnike, završio u zatvoru iz kojeg također, kako na suđenjima, tako i posljednjim isječcima iz intervjua danom belgijskom novinaru Danu Alexu, nekako uspijeva izazvati buru u javnom prostoru?
Prirodni talent + vještina = moć uvjeravanja
Retorika je umijeće uvjeravanja. Ars bene dicendi – umijeće lijepog govorenja, vještina kojom utječemo na druge ljude. To je umijeće "prodavanja" svojih ideja, politička, odvjetnička, ali i svakodnevna, prodajna vještina. Ivo Sanader je izvrstan govornik. U tome mu je pomogao što nesumnjiv prirodni talent, što učenje retoričkih tehnika i načina utjecanja na ljude i njihovo mišljenje. On nije dobar govornik zato jer to kažu stručnjaci, dokaz za to da je Ivo Sanader izvrstan govornik je mišljenje mase, naroda, publike. U istraživanju mišljenja javnosti iz 2009. godine, koju je za tvrtku Ciceron proveo GFK, Ivu Sanadera najveći broj ispitanika ocijenio je najboljim govornikom u politici.
U tome se neosporno slažu i oni koji ga podržavaju i oni koji ga ne vole. Nebrojeno puta smo analizirali što je to što ga čini takvim - ugodan izgled, dubok i uvjerljiv glas, nesumnjiv autoritet, solidno obrazovanje, samopouzdanje… Ivo Sanader kao javna osoba rezultat je prirodnog talenta za glumu, želje za javnim eksponiranjem te rada i učenja. Nitko ne osporava Sanaderovu vještinu – vještina je nešto što se može naučiti. Ono što nas sve treba brinuti je činjenica da od antičkih vremena do dana današnjeg nitko nije uspio spriječiti ljude s lošom namjerom da svoju vještinu zloupotrijebe.
Vir bonus –samo pošten čovjek smio bi javno govoriti (Platon)
Platonov ideal "vir bonusa" – da bi samo dobar, moralan čovjek smio imati pravo javno govoriti, nikada i nigdje nije zaživio! Nitko i nikada nije uspio spriječiti kriminalca, ubojicu, diktatora, vještog odvjetnika koji brani mafiju, Hitlera da iskoristi svoju moć uvjeravanja i zavara publiku tehnikama manipulacije i retoričke demagogije. Jer namjeru ne možete prozrijeti unaprijed. Pa ni namjeru Ive Sanadera.
U selu slijepaca, jednooki čovjek je kralj
Kad govorimo o njemu kao dobrom govorniku, mi ne govorimo o tome da je on u pravu, da je ono što on govori istina, ne govorimo o tome da li radi u interesu općeg dobra... Jer mi to nismo mogli unaprijed znati. Mi analiziramo način na koji postiže uvjerljivost, način da mu se ljudi ne uspiju suprotstaviti, način koji ljude može zaslijepiti tako da ne vide prazninu ili laž iza lijepo izgovorenih riječi. Mi govorimo o vještini koja, kad dođe u ruke poštenog i časnog čovjeka može biti blagodat, a kad njome ovlada varalica ili loš čovjek, uzrokuje veliko zlo. Nismo mi Hrvati tu neki izuzetak. Toj vještini verbalne manipulacije nisu se znali oduprijeti Nijemci 1933, ali su naučili kako povodljiv i mračan može biti motiv kojim je Hitler uvjerio narod i milijune ljudi odveo u smrt.
Svi diktatori su uvjerljivi govornici. Ali dobro govorništvo nije samo manipulacija – ona je, kad ju slušamo iz ustiju moralnog čovjeka, pravi užitak i intelektualni izazov, čak i kad se ne slažemo sa stavovima govornika. Sanader nikada neće biti Churchill, jer niti je toliko talentiran, niti obrazovan, niti mu je tolika vještina bila potrebna. U našem društvu i Saboru općenito malo je ljudi koji bi mu se znali oduprijeti verbalnim oružjem - brzim i britkim argumentima, načitanošću, kulturom komunikacije...
Malo je zastupnika koji su ga bili u stanju ušutkati jer su od njega samopouzdaniji i verbalno moćniji. Jer u našem parlamentu ne sjedi obrazovana aristokracija, krema društva u čijim verbalnim intelektualnim igrama javnost može uživati, ne sjede oni najbolji koji znaju zastupati interese građana koji su ih odabrali. Politički protivnici Ive Sanadera koji su imali znanja nisu imali dovoljno samopouzdanja, ili su bili nezainteresirani da mu se suprotstave, uključujući i sadašnjeg premijera, Zorana Milanovića koji je za retoričku znanost, čini se, tek odnedavno zainteresiran.
I tako je Sanader lako postao brand. Samodopadni i visoko narcisoidni tipovi u politici kao što je Ivo Sanader uspijevat će sve dok ne naiđu na dostojnog sparing partnera u verbalnoj igri riječi i intelekta, mentalnom šahu u kojem moraš predvidjeti tri koraka unaprijed i koji se zove retorika. U selu u kojem su svi slijepi, jednooki čovjek je car. To je bio i možda je još uvijek, Sanader u Hrvatskoj. Nije Churchill, ali je bolji od drugih.
Što možemo očekivati od ovog nastupa?
Vjerujem da ćemo i u ovom gostovanju, kao i uvijek do sada, imati prilike vidjeti reprizu istog mentalnog sklopa – samouvjeren i dominantan, on će vješto premošćivati provokativna pitanja protupitanjima, koristit će možda argument sažaljenja kako su ga svi napustili, argument koji pali kod izrazito neobrazovanih ljudi, govorit će tečno i bez prekidanja, ne bi li ostavio dojam da je u pravu, a prije nastupa dajem ruku u vatru da će se dobro mentalno pripremiti da ga voditelj ne bi uspio izbaciti iz takta. Argumenti nisu ti koji će bit njegovo oružje jer ih on nema. Na pitanja neće odgovarati konkretno. Ivo Sanader ima još jednu karakteristiku iznimno važnu za uvjerljivost - on dobro poznaje psihologiju naroda kojem je bio na čelu, dobro poznaje stupanj obrazovanja, način razmišljanja i što prosječan Hrvat želi čuti, i vješto barata time.
Opasnosti manipulacije
Potaknuta nekim komentarima da mi analitičari "glorificiramo Ivu Sanadera" želim poručiti da u retoričkim analizama želimo naglasiti načine i tehnike kako je svoj talent i znanje uspješno upotrijebio – analiziramo techne. No ne divimo se Ivi Sanaderu.
Kako rekoh, još od vremena kad je Marko Antonije nad odrom Cezara transformacijskim retoričkim tehnikama utjecanja na masu potpuno obrlatio i raspalio rulju, retorička znanost upozorava na moć manipulacije. Svako znanje u krivim rukama može biti opasno. Nije li tako i u svim drugim znanostima – medicini, ekonomiji…? Možete nekoga spasiti ili ubiti istim lijekom, pitanje je doze i namjere.
Sanadera se ne treba bojati, treba se bojati vlastitog neznanja
Zato bih rekla da od Ive Sanadera trebamo učiti umjesto da ga s visoka preziremo, psujemo, ignoriramo ili ga se bojimo. Spriječiti ili umanjiti posljedice političke i verbalne manipulacije možemo tako što ćemo se manipulaciji suprotstaviti znanjem, učenjem i fer borbom za političkom govornicom. Ne možemo nekim ljudima usaditi moral i poštenje i integritet, niti možemo prozrijeti njihove namjere unaprijed, ali možemo moralne i poštene ljude naučiti da budu uvjerljiviji, verbalno jači i superiorniji... I učiti iz primjera.
Inače će nam ovaj ili neki drugi Sanader zaista opet voditi državu, jer on računa na neznanje. I zna da je u društvu nijemih i nemuštih onaj koji zna progovoriti tri riječi - car.