Kako su Hrvati postali turisti u svojoj zemlji

Foto: Index

JEDNA od mnogih stvari na koje se instant naježim su anegdotalni dokazi. To je ono kad netko ustvrdi da pušenje nije štetno jer ima dedu koji ima 200 godina i puši sedam šteki na dan.

No ima situacija gdje je uzorak iz vlastitog iskustva dovoljno velik da postane relevantan, recimo kad vam automehaničar kaže da svakoj drugoj Škodi na kojoj je radio odlaze amortizeri.

Tako se ja nekako u posljednje vrijeme osjećam glede odlaska ljudi iz Hrvatske. Pri tom ne mislim samo na fizički odlazak, nego i rad za strance (kao što ja radim za stranu kompaniju), te razne oblike gastarbajterstva pri kojima ljudi sezonski odlaze van.

Otvorio sam na Facebooku listu prijatelja i od nasumično odabranih 30 Hrvata:

12 radi u Hrvatskoj
2 radi u Hrvatskoj ali ozbiljno razmišlja o odlasku
8 radi vani ili za strance
7 je efektivno nezaposleno, od čega neki rade povremeno u RH a neki vani
1 je u penziji

Zvuči nevjerojatno, ali isti ti ljudi prije pet godina su doslovce svi (osim jednog za kojeg nisam siguran) radili ili studirali u Hrvatskoj.

Svi koji su otišli su ljudi koji ili nemaju izbora, ili im je izbor takav da im se jako, JAKO ne isplati ostati

Kad malo sistematiziram, svi koji su otišli su ljudi koji ili nemaju izbora, ili im je izbor takav da im se jako, JAKO ne isplati ostati.

Znam preko deset ljudi koji su s mog malog rodnog otoka otišli u Irsku. Razlog je jednostavan: na otoku jednostavno nema posla po zimi, osim onih elementarnih zanimanja tipa poštar, policajac, a ta su popunjena. Prvo je to bilo nekoliko ljudi, no svake godine (a to traje već 7-8 godina) ode novih 4-5, vidjevši da u Irskoj (pogotovo za zanimanje tipa kuhar i konobar) ima posla.


Zatim, sve više ljudi koji se bave intelektualnim uslugama jednostavno odustaje od "zezanja" u .hr te rade za strance. Programeri, dizajneri, copywriteri, arhitekti, iz svake branše znam ih nekoliko koji su ili otišli ili su jednom i pol nogom vani.

Većina njih ima posebno dobar poticaj da plaćaju porez negdje drugdje, jer je Hrvatska po poreznom opterećenju na plaću (ako je ona veća od 1000 eura, a ako radite za strance, je) jedna od najgorih na svijetu.

Nešto na tu temu imate ovdje.

Svi koji su otišli, prilično su zadovoljni. Pogotovo ovi koji se vraćaju na odmor u Hrvatsku. Lijepo je tu kod nas kad dođeš po ljeti: sunce, more, plaže, dobra spiza.

Nažalost, za tu temu ima malo razumijevanja u javnosti, što je djelomično razumljivo - jako puno ljudi u Hrvatskoj radi za plaću blisku minimalcu, i čini im se da je svakome tko zarađuje preko 1000 eura super i nema se što žaliti. No, svatko tko može birati hoće li na 3000 eura državi morati dati 1500 ili 700, nakon nekog vremena slegnut će ramenima i otići van (ili posve izbjeći porez, no to je druga tema).

Nedavne promjene zakona nisu bile dovoljne da se stvari promijene. Originalni plan - da se ukine najviša porezna stopa na plaću od 40% - bio bi po meni dovoljan da mnogi koji razmišljaju otići ipak ostanu i nastave raditi iz Hrvatske, na daljinu, i tu plaćati poreze. Ovako, bojim se da ništa od toga.


Puno se priča i o doktorima i njihovim plaćama. Meni se stvar čini prilično jednostavna; ako doktor negdje vani može dobiti znatno više novaca i znatno manje maltretiranja, u jednom trenutku će se odlučiti za odlazak. Nije tu samo stvar novaca, već i rastućeg osjećaja da RH u jednom, vrlo skorom, trenutku jednostavno više neće imati novaca plaća javno zdravstvo, ni plaće, ni opremu, ni bolničke krevete - ništa.

Netko tko se bavi makroekonomijom i demografijom vjerojatno može izvući bolje zaključke od mene. Meni se jednostavno čini da u Hrvatskoj sve manje ljudi živi, radi, plaća porez.

Znate što je još zanimljivo? Svi koji su otišli, prilično su zadovoljni. Pogotovo ovi koji se vraćaju na odmor u Hrvatsku. Lijepo je tu kod nas kad dođeš po ljeti: sunce, more, plaže, dobra spiza. Šteta je samo što i oni koji ovdje žive polako, ali sigurno postaju turisti.

Stan Schroeder
Preneseno s osobnog
Google+ bloga uz dopuštenje autora

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Pročitajte više