Foto: Hina, Index
UVESTI nešto što se zove "dodatak na cijenu električne energije" za kućanstva i onda reći da struja neće poskupjeti – znači ili prodavati predizbornu demagogiju, ili biti glup. U prvom slučaju, aktualna Vlada je ušla u polje prodavanja magle, gdje će izgubiti jer HDZ maglu prodaje puno bolje. U drugom slučaju, ako je u pitanju glupost, onda moramo biti sretni što preci aktualnih članova Vlade nisu bili oni koji su prije koju tisuća godina obuzdali vatru, jer do danas ne bi izumili kotač.
Što je napravljeno? Uvodi se (hrpom akata, pa ćemo to malo pojednostaviti) novi parafiskalni porez za sva kućanstva – 3 lipe po kilovatu. Koji služi za socijalu. U samoj ideji da socijalni slučajevi u 21. stoljeću imaju neku minimalnu zajamčenu količinu struje vaš autor, a vjerujem i većina vas nema ništa protiv – ljudima treba dati da imaju uvečer svjetlo, televiziju, da mogu pogoniti frižider. Toliko imamo i toliko možemo pomoći.
Ali, u sustavu gdje trećinu plaće uzme država, gdje pola ugovora o djelu uzme država, gdje je PDV 25%, a na masu roba se još plaćaju trošarine – u takvom sustavu uvoditi nove parafiskalna davanja, e to je licemjerno do bola.
Što su parafiskalna davanja?
Kako želimo ovu Vladinu bajkicu raskrinkati, unaprijed se ispričavamo čitatelju na par štreberskih pasusa, no vjerujte – potrebni su. Idemo pravo, ovaj strani izraz – parafiskalno davanje. Fiskalna davanja su klasična poreza davanja, a za parafiskalna Proleksis enciklopedija kaže: „parafiskalna davanja, obvezatna davanja koja se prikupljaju od fiz. i prav. osoba a nemaju karakter poreza.
Sličnost je s porezima u tome da se uvode na temelju zakona te da se u slučaju neplaćanja mogu prisilno utjerati. Razlika između poreza i parafiskalnih davanja je u tome što porezi nemaju unaprijed utvrđenu namjenu, nego se skupljaju u zajednički fond, odn. proračun, te im se onda određuje u što će biti utrošeni, dok p. d. imaju unaprijed utvrđenu svrhu, npr. za soc. osiguranje, zdravstv. osiguranje, vodni doprinos itd.“
Parafiskalna davanja su općenito negativna kategorija iz više razloga. Uzmimo na primjer televizijsku pretplatu (službeno pristojbu). Kao prvo, nije socijalna – jednako plaća netko s 1500 kuna mirovine i netko s 25.000 kuna plaće. Kao drugo, ne navodi na štednju kod korisnika iste – imate prihod unaprijed definiran, pa što bi se opterećivali? Kao treće, obično je sustav prikupljanja skup – jer se radi usporedo uz klasični porezni sustav. Uz vrlo rijetke izuzetke – javne rashode, pa i socijale treba plaćati iz proračuna, a broj parafiskalnih davanja u državi treba biti što manji.
Ovime aktualna Vlada radi totalno suprotno svojim proklamiranim načelima:
a) uvodi novo parafiskalno davanje, umjesto da ih smanjuje,
b) povećava porezno opterećenje građana.
I sve to da bi na račun građana, a bez provođenja reformi, kupila nešto glasova socijalnih slučajeva prije izbora. Jadno i patetično. Naravno da je inače patetični HDZ ovo iskoristio da opere trenutno vladajuće.
Naravno da će struja poskupjeti
Kao prvo – to da struja (koristiti ćemo ovaj uobičajeni izraz umjesto električna energija) neće građanima poskupjeti je bajkica. To što se trenutno s opskrbljivačima dogovorilo da ne dižu pred izbore cijenu struje – to je samo da bi vam bajkica dobro zvučala. Pravila su jasna (prijedlog Vladine Uredbe):
„Kupci električne energije iz kategorije kućanstva dužni su uplaćivani solidarnu naknadu u cilju prikupljanja sredstava za isplatu pomoći za opskrbu energijom ugroženih kupaca.
Solidarna naknada predstavlja dodatak na cijenu električne energije za krajnjeg kupca iz kategorije kućanstva.
Visina solidarne naknade iz stavka 1. ovoga članka iznosi 0,03 kn za svaki kWh potrošene električne energije.“
Vi ste krajnji korisnik – nema šanse da ovo na kraju vi ne plaćate. To vam se zove ekonomija – svi porezi, prirezi i parafiskalna davanja dođu na kraju do onog zadnjeg u nizu, a to ste vi samom činjenicom da kod kuće trošite struju. Računovođe operatera će lijepo izračunati koliko ovo dođe i kod naredne „korekcije cijena“ (lijep izraz!) evo tri lipice po kilovatu kod vas na plaćanju. Sjećate se uostalom kako su telekom usluge i bonovi za telefone poskupili kada su im uvalili dodatni porez? E, pa ovo je isto.
Uostalom i dalje u Uredbi uredno piše:
„Opskrbljivač solidarnu naknadu naplaćuje svojim kupcima sukladno ugovoru o opskrbi krajnjega kupca.
Sredstva prikupljena od solidarne naknade opskrbljivač jednom mjesečno uplaćuje na račun državnog proračuna, a evidentiraju se kao namjenska sredstva ministarstva nadležnog za pitanja socijalne skrbi.“
Dakle dodatni porez, preciznije parafiskalno davanje, koje ide u državni proračun, da bi onda političari te vaše novce dijelili pomoću nekih službenika, rješenja, pravila i tako, kako već političari vole dijeliti tuđe novce. Rekao bi Đole, uz „širok osmeh i zlatan zub“.
Kome se najviše uzima – pa siromašnima
Veliki problem parafiskalnih davanja je to što obično najviše opale one koji – nemaju. Spomenuli smo gore pretplatu na TV, nekome je ista 5% penzije, nekome možda promil prihoda. Nije drugačije ni s trošarinama na gorivo – onaj s finim novim autom će puno manje plaćati nego onaj s rasutim Golfom.
A kada govorimo o struji – tko je više plaća? Pa oni koji nemaju za PVC stolariju, oni koji nemaju debelu fasadu na kući, oni koji nemaju grijanje na plin. Ukratko, oni siromašniji. Dakle, ako imate 20.000 kuna plaću, onda je velika mogućnost da živite u izvrsno izoliranom stanu ili niskoenergetskoj kući i imate račun za struju od 150 kuna mjesečno. Ako životarite s 3-4.000 kuna plaće i još ste recimo u Dalmaciji, pa se i grijete na struju, onda sa strepnjom gledate svako zahlađenje – jer računi za struju zimi budu i 500-700 kuna mjesečno.
Štoviše, onaj tko ima, uredno će još moći smanjiti potrošnju struje, recimo i kupnjom državno sponzoriranih frižidera i druge opreme (sjećate se akcije, nedavno bila, do 800 kuna povrata od države, a navodno će i opet!). S druge strane, onaj tko nema – drži doma frižidere i druge potrošače od kojih brojilo luduje i jer ih svojim prohodima ne može zamijeniti.
To nije socijalni, ni socijal-demokratski model, to je Superhik model. Bogatome daj 800 kuna dodatno, a siromašnoga oglobi, da bi neki službenici opet odredili da to ide nekim drugim siromašnima. Netko tko gleda ovo izvana, ne bi mogao shvatiti logiku. A možda – logike i nema.
U proračun, pa onda dalje
Bloger Kapitalac je već izračunao da će ovih 3 lipe biti lijep prihod proračuna. Naime, čini se da će se prikupljati više nego što su procjene da će trebati:
„Računica je jednostavna. Kada bi i dalje trošili isto kupci iz kategorije kućanstva potrošili bi 6,83 milijarde kWh električne energije godišnje. Na svaki potrošeni kilovatsat platit će namet od 0,03 kn + PDV (0,0375 kn). Ukupno, to je 256.125.000 kuna koje će se sliti iz džepova potrošača u državni proračun.
Prema riječima ministrice Opačić u Hrvatskoj ima oko 125.000 ljudi koji bi bili obuhvaćeni ovom mjerom. Socijalna naknada, ministrica kaže “vaučer za plaćanje cijene energenata”, neće biti dana svakome od tih ljudi ponaosob već svakom kućanstvu. Ministrica predviđa da će za realizaciju ove mjere biti potrebno 170 milijuna kuna (86 milijuna kuna manje od iznosa kojeg će prikupiti ukoliko potrošnja hrvatskih kućanstava ostane na istoj razini), te da će iznos naknade biti oko 200 kuna mjesečno. Iz ova dva podatka možemo pretpostaviti da spomenutih 125.000 ugroženih građana živi u 70833 kućanstava.
Dijeljenjem 256.125.000 kuna sa pretpostavljenim brojem kućanstava (70833) dobivamo prosječnu vrijednost vaučera po kućanstvu od 3616 kuna godišnje, odnosno 301 kuna mjesečno.
I eto nesrazmjera. Opačić kaže 170 milijuna, a iz potrošnje struje vidimo da će to prije biti 256 milijuna. Opačić kaže da će biti vaučer od 200 kuna mjesečno, a izračun kaže da će biti 301 kuna. Ta ukupna potrošnja struje ipak ne može toliko pasti.
Pa jel sad dobar trenutak da konstatiram kako će razliku od 170 do 256 milijuna, iliti 86 milijuna kuna, pojesti država?“ Opširnije
Tako da ćemo ovdje prije vjerovati Kapitalcu nego Vladi – naknada je lipu previsoka ako se mislilo samo na socijalu, fino će tu ostati državi da bi se dalje dijelilo proračunskim sisalicama. A formalno kao za siromašne, za socijalu i tako… Koja jeftina patetika!
Rekli smo – nitko ne treba biti bez struje
Socijalna smo država, i kako sam rekao na početku, zaista nitko ne treba biti bez struje danas. Plaćanje socijale ovako „u naturi“ u biti je i dobar potez, jer se neće događati ono što često biva kod isplata u praksi – umjesto da se plati struja, novci se potroše na alkohol ili nešto slično i onda djeca u socijalnom ugroženim obiteljima ostanu u mraku. Možda vam djeluje strano i nemoguće – ali puno je i previše roditelja spremnih da novce od socijalne pomoći zapiju ili „ulože“ u kladionici umjesto da bi djeci kod kuće omogućili struju.
A odakle novci za to, za socijalnu struju, ako ne iz novog prihoda? Pa iz državnog proračuna. Plaćamo mi svi sasvim dovoljno i previše poreza! Samo, umjesto da se rade reforme javnog sektora, umjesto da se primjerice ukidaju neefikasne županije, gradovi i općine, ova politika nezamjeranja će radije dodatno opteretiti građane.
U Državnom proračunu je sasvim dovoljno novca za sve. Ne vjerujete? Idemo malo pogledati.
POMOĆI LOKALNOJ I PODRUČNOJ (REGIONALNOJ) SAMOUPRAVI 598.825.250
Dakle, za pomoći općinama, gradovima i županijama koje ne mogu same „stati na noge“ troši skoro četiri puta više nego što treba da bi svi ugroženi imali struju. Preko pola milijarde kuna! Pogledajmo samo par, oni s početka abecede:
GRAD BELI MANASTIR 8.984.489
GRAD BELIŠĆE 2.466.825
GRAD BENKOVAC 7.391.955
GRAD BUZET 6.275.389
GRAD ČABAR 2.160.337
GRAD ČAZMA 1.593.225
GRAD DELNICE 3.465.186
GRAD DRNIŠ 8.547.128
GRAD ĐAKOVO 5.731.617
I naš omiljeni, gdje su htjeli kupiti auto s trozonskom klimom:
GRAD OBROVAC 2.591.671
I što reći? Država uporno lupa teške milijune poreznih obveznika, dakle našeg novca na one koji nemaju dovoljno prihoda kako bi opstali i održavali funkcije lokalne samouprave – plaćaju se profesionalni gradonačelnici, njihovi zamjenici, tajnice, Superbi, predsjednici Vijeća i tako dalje – umjesto da je netko lupio šakom u stol i rekao: „Nemate za sebe – ne možete biti grad!“ Izuzetak napraviti samo jedan – Vukovar i oko tog izuzetka bi se vjerujem svi složili
Ni HDZ ni SDP se ne usuđuju raditi stvarne proračunske reforme
I na kraju dolazimo do razočaravajućeg rezultata – postoji jedna točka u kojoj se slažu Zoran Milanović i Tomislav Karamarko. Broj općina, gradova i županija ne žele mijenjati. Sustav „partijski drug, rođak i njegov brat“ je toliko ukorijenjen da nitko nema ni snage ni volje nešto promijeniti. I zato će radije uzeti još par stotina milijuna kuna građanima.
Čini se, aktualna Koalicija misli da će užicati nešto glasova time što će socijalno ugroženima početi pred izbore uključivati struju, a povećane uplatnice će građani dobiti tek nakon izbora. Oporba napada ovaj potez, no kako ni oporba ne govori o nikakvoj reformi javnog sustava i štoviše jasno su rekli da nemaju namjeru dirati općine gradove i županije – jasno je da i oni, ako dođu na vlast misle nastaviti metodom mužnje građana, a ne provođenja reformi.
Da ponovimo – vjerujem da nitko nema protiv da svatko u Hrvatskoj ima neku količinu struje u sklopu socijalnog minimuma. Ali u državi koja nas ovoliko muze porezima i gdje je Državni proračun skoro 120 milijardi kuna, vlast to treba naći unutar državnog proračuna, a ne pokazati kako ne znaju ništa drugo nego dodatno musti građane.
A po onome što smo čuli od naših političara na ovu temu – i vladajućih i oporbenih, čini se da ih treba ponovno izabrati za Sabor. Također iz socijalnih razloga. Ti ljudi sa svojim neznanjima nigdje drugdje naime ne bi mogli naći posao.