GADNO JE kad počnete zvučati kao Jadranka Kosor.
Kad krenete plakati da su svi protiv vas, da vas nitko ne voli i ne slijedi, da vam nitko ne vjeruje, da se nitko ne odriče, da jedino vi imate hrabrosti izvući zemlju iz krize.
A upravo to se danas dogodilo Slavku Liniću.
Vlada nije otok
Ministar financija požalio se na Hrvatskom radiju kako je Vlada usamljena u svom obračunu s krizom, da se posvadila s poslodavcima i da je ne vole sindikati, ali da će bez obzira na sve to ostati na svom putu prema putu izlaska iz krize. Ili tako nekako.
Uglavnom, zvučao je kao bivša premijerka Kosor. A to je uvijek bio loš znak.
Ali, čak je i ta nesretna premijerka Kosor tražila pomoć svih onih s kojima se Linić posvadio. Tražila je pomoć oporbe, predsjednika države, stručnjaka, poslodavaca, sindikata... Ponavljala kako "Vlada nije otok i ne može sama".
Ono što je na početku njezina mandata bio bojni poklič, ubrzo se pretvorilo u razočarano cendranje.
Ishod znamo: izgubila je izbore, izgubila je stranku, a Hrvatska je izgubila dragocjene godine usporavajući, umjesto zaustavljajući put u propast.
Ne treba nam MMF
Linić je odabrao drugačiju taktiku. On ne traži ničiju pomoć, dapače, hvali se da je Vlada potpuno sama, ali to ne koristi kao opravdanje i jadikovku, već ističe kao borbenu parolu. Poručuje da će iduća godina bit će još teža od ove, ali da Hrvatskoj ipak neće trebati pomoć MMF-a.
Osim ako će trebati.
Ukratko, ova Vlada nariče da joj se dogodilo isto ono što se dogodilo i prošloj: da je ostala sama. Pa kako se, pobogu, to moglo dogoditi?
Kosorica u procesu raspada
Za Jadranku Kosor to nije neobično. Naslijedila je Vladu u procesu raspada, nagriženu korupcijom i pogođenu gospodarskom krizom. Njezin je zadatak bio što više produljiti vladavinu koalicije kojoj je odavno istekao rok trajanja. Nešto je pokušavala, povlačila iste poteze koje povlači i sadašnja Vlada (povećanje PDV-a, krpanje proračuna, smanjivanje proračunskih rashoda...), ali od prvog dana funkcionirala je u posuđenom vremenu.
Svi su od nje dizali ruke, ne samo zato što je nužno radila loše, nego zato što se znalo da neće raditi dugo. A kad je napokon i ona to shvatila, krenuvši s pripremama za izbore i ostanak na čelu stranke, bio je to faktični kraj njezina mandata.
Čekala se nova Vlada, s novim mandatom i novim zamahom.
Ali sada njezin glavni čovjek nakon nešto više od šest mjeseci mandata poručuje da je Vlada ostala sama. Otkud sad to?
Povjerenje za poteze
Kosor je najveće povjerenje uživala onda kad je povlačila poteze: usvajala Program gospodarskog oporavka, provodila kakvu-takvu štednju, govorila o kakvim-takvim investicijama.
Ostala je sama tek kad je digla ruke od svega, pod izlikom da je ostala sama.
A kad je to Linićeva vlada ostala sama? Ako je uopće ostala.
Možda onda kad se shvatilo da se više bavi kadroviranjem i koprcanjem u aferama nego svojim poslom, kad su zakasnile obećavane investicije od kojih je veliki broj naslijeđen od HDZ-a, kad se u proračunsko rezanje krenulo od učitelja, a ne od parazita, kad su bombastične najave o reformama sve više počele sličiti na Jacino konformističko petljanje.
Sve to previše je počelo smrditi na prethodnu garnituru.
Zajedno s pretencioznim govorima o hrabrosti. Hrabrosti koja se svodi na puku nuždu.
Krpaj kad se mora
Pa tako nije bila hrabrost, kako se hvali Linić, uvesti štednju i disciplinu, nego je to bila čista nužda u krpanju državnog proračuna. Nije bila hrabrost, kako je govorila Kosor, "odraditi mnogo teškog posla", već je to bila obaveza onog tko se u tom trenutku zatekao na vlasti.
Uglavnom, ne može se hrabrom nazvati vlast koja provodi svoju politiku, nego oni koji trpe posljedice te politike. Isti oni kojima vlast već godinama javno zamjera da se ne žele odricati, bez obzira što iz godine u godinu imaju sve manje onoga čega bi se mogli odreći.
I stoga, neka se Vlada više ne žali da je ostala sama. Sami su ostali građani koji se nalaze na krivoj strani njezinih poteza.