Screenshot: YouTube
INTERVJU kojeg je za agenciju Polis dao Sefer Halilović, nekadašnji načelnik Glavnog stožera Armije BiH, danas predsjednik Bosanskohercegovačke patriotske stranke (BPS) i kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, uznemirio je mnoge duhove zbog Halilovićevih huškačkih stavova. Halilović se u intervjuu, podsjetimo, između ostalog dotaknuo preustroja Mostara, pri čemu je naglasio da Mostar nikad neće biti stolni grad trećeg entiteta jer više nema hrvatske vojske koja će pomoći Hrvatima u tom naumu.
"Poruke Sefera Halilovića donekle su razumljive ako se na njih gleda iz ugla da su ciljano doprle do velikog broja ljudi. Ako se, međutim, zna da su usmjerene da zatalasaju uoči održavanja izbora, onda one gube i na svome značenju. Ocjena takvih poruka mogla bi se definirati ovako:
One su štetne i opasne, provokatorske i primjer su čiste retorike, a pošto je riječ o bivšem vojnom licu, s činom generala, u najblažem slučaju to su ostale tek dimne bombe bačene iza zavjese od magle. Ljudima koji žive u Mostaru, nama povratnicima u Stocu, ili na prostoru Dubravske visoravni, Čapljine i Livna onakve poruke više donose štete, nego što su korisne.
Ustvari, tu nema nikakve koristi. Ako je Sefer Halilović imao namjeru da uzdrma jugom države, a očito da jeste, i da se potres osjeti i u susjedstvu, to je učinio. Ali, svojim izborom da mu način na koji šalje poruku bude zapaljiva retorika pogodio je sve ostalo osim cilja. A ko promaši cilj, pogodi sve ostalo, pa tako i Sefer Halilović. Ohladi malo Sefere!
Mi ovdje u Hercegovini živimo, pokušavamo se izboriti za jednu zdravu i principijelnu ideju izgradnje države i njenih interesa u atmosferi tolerancije i uvažavanja među ljudima gdje u pitanje nikad ne smije doći nukleus države Bosne i Hercegovine. Ne može ni Sefer, ni bilo ko drugi u vatru bacati Bošnjake huškanjem istih na Hrvate ili Srbe. Čitajući njegov intervju u pojedinim dijelovima, imao sam osjećaj da smo još u devedesetim godinama prošlog stoljeća. Osjetio sam kao da je intervju dat u nekom bunkeru za vrijeme primirja od 24 sata dok se pokupe leševi i ranjenici na konfrontiranim stranama.
Ta retorika, 20 godina poslije nije dobra, nije korisna i kao takva mora biti odbačena. Na ovom se prostoru konačno mora realno sagledati svaki segment života. Mora se uvažavati različitost koja je nijansirana u tim nekim etno-nacionalnim čvorovima, ali se s pozicije potpunog uvažavanja i tolerancije konačno mora pričati razumno, bez dimnih projektila i bombica. Uvažavajmo se i poštujmo se do mjere koja će nas, neminovno, uputiti da se naslonimo jedni na druge. Ovom Seferovom retorikom se neće postići ništa, osim možda sitnog, uskog, neznatnog politikantskog profitiranja i to u veoma minornim grupicama još uvije nacionalistički ostrašćenih ljudi kojih ima i ispod repetitora na Fortici i ispod brda Hum".