Foto: Arhiva
OPĆINSKI sud u Splitu dosudio je nepravomoćno 200 tisuća kuna odštete Milosavu Katalini, žrtvi Vojno-istražnog centra Lora.
Za deset dana u najboljem konačištu porezni obveznici plaćaju 200 tisuća kuna
Katalina je bez ikakve pravne osnove doveden 19. kolovoza 1992. godine. Koliko je poznato, protiv njega nije bio pokrenut nikakav kazneni postupak.
Za deset dana boravka u "najboljem konačištu", kako je na suđenju Loru nazvao zapovjednik Vojne policije Mihael Budimir, saslušan kao svjedok, Katalini su čupali vratne mišiće i gušili ga, priključivali na struju, prisiljavali ga da se u zatvorskom dvorištu svlači gol pa ga prskali vodom iz šmrkova.
Na suđenju vojnim policajcima utvrdilo se da su se nad Katalinom iživljavali zamjenik upravitelja Tonći Vrkić i čuvar Davor Banić. Banić ga je udarao šakama po glavi, Vrkić prisiljavao druge zatvorenike da ga prljavim krpama osvježavaju po licu, očima, ušima i jeziku. Gurali su mu i cijev pištolja u usta te prijetili Kevinom jamom.
Nakon Lore nikad više isti
Katalina zbog torture nije nikada više bio onaj stari. Narušeno mu je zdravlje, kako fizički, tako i psihički. Trpi jake i stalne glavobolje, zbog udaraca palicom ima jake bolove u zglobovima i nesigurnost pri hodu. Zbog "elektrificiranja" i udaranja po glavi stalno mu zuji u ušima i šumi u glavi. Zbog probijenih bubnjića čuje, ali ne razumije govor. Zbog torture prljavim krpama dobio je teške i trajne infekcije i bolest očiju. Trpi bolove u prsima i teško diše. Za hladnog vremena, neizdrživo je, požalio se Katalina.
20 godina nakon torture u Splitu i dalje se osjeća kao progonjena zvijer
Kad zatvori oči da se umije, glava mu pada u umivaonik, stalno ima more i jezive snove iz kojih se budi s urlikom i znojenjem. Zbog svega ima problem u komunikaciji, posebno izražen strah za obitelj, stalni i neobjašnjivi strah da ga gone pa se ne može skrasiti na jednom mjestu. Osjećam se kao progonjena zvijer, konstatirao je Katalina.
Sedamsto tisuća kuna tražio je na ime fizičkih bolova, pola milijuna kuna za strah i 800 tisuća kuna za trajne duševne boli i pojačane napore.
Tužbu je Katalina predao 2007. godine u srpnju nakon što je okončan postupak za vojne policajce koji su ga maltretirali. Sud je tužbu djelomično usvojio, smatra da 200 tisuća kuna predstavlja pravičnu naknadu za nematerijalnu štetu. Državno odvjetništvo je inače ponudilo 180 tisuća kuna.
Bajićeva obrana splitskog zaleđa dosad koštala porezne obveznike 2,5 milijuna kuna
Dosad su porezni obveznici žrtvama Lore isplatili preko dva milijuna kuna. Najviše je isplaćeno obiteljima Nenada Kneževića i Gojka Bulovića, koji su likvidirani sredinom 1992. godine. Plaćeno je preko 1,8 milijuna kuna, a svakako je zanimljivo da u hrvatskom političkom životu nikada nije postavljeno pitanje uloge i odgovornosti glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, koji je u to doba vodio montirani proces protiv Srba iz kaštelanskog zaleđa koje je pritvorio temeljem lažnog iskaza građevinskog radnika iz Broćanca Petra Novakovića, koji je nedavno osuđen zbog ubojstva.
Bulović i Knežević bili su među 44 osobe srpske nacionalnosti koje je Bajić teretio za oružanu pobunu sa ciljem ujedinjenja s prostorom SAO Krajine. Premda su osumnjičenici po Novakovićevom iskazu trebali raspolagati zavidnim arsenalom i brojnim sredstvima veze, nije nađeno ništa. Bajić je do kraja ustrajao u progonu, koji je okončan odlukom Vrhovnog suda koncem 1993. godine. Odluku živi nisu dočekali ni Bulović, ni Knežević, dok su ostali prošli kroz isti tretman kao i Katalina.
Bajićeva fiktivna obrana splitskog zaleđa od četničke pobune dosad je tako porezne obveznike koštala dobrih 2,5 milijuna kuna, a iznos nije konačan jer je u tijeku čitav niz sudskih postupaka identičnih Katalininom. Zanimljivo je, dakle, ni da ovaj teret u državnom proračunu ne zanima hrvatske političare. Nitko se još nije sjetio postaviti pitanje.