Rješenje za švicarce doneseno je bez ikakve analize utjecaja na ekonomiju i proračun

Foto: Hina/Index: Graf: Arhivanalitika

"PROBLEM kredita vezanih uz švicarski franak akteri su do sada promatrali kao igru nulte sume - preraspodjele između kreditora i dužnika. Takav je pogled propustio obuhvatiti složene ekonomske i financijske odnose koji su povezani s ovim problemom. Na primjer, gubitci na teret banaka znače da će banke manje uplatiti u proračun na temelju poreza na dobit. S druge strane, olakšanje tereta otplata znači veću osobnu potrošnju i izbjegavanje pada prihoda od PDV-a i drugih javnih prihoda. Postavlja se pitanje odnosa između ukupnih gubitaka i dobitaka za proračun, ali i za gospodarstvo u cjelini", upozorava se u analizi koju je za Hrvatsku udrugu banaka izradila Arhivanalitika.

Mjere se donose bez procjene kakve če učinke imati na društvo

Naime, dok se gubici i dobici za dužnike i banke relativno lako mogu utvrditi, donos dobitaka i gubitaka za proračun i cjelokupno gospodarstvo, za sada, kako navode autori analize - nije moguće izračunati.

Nakon što je prihvaćeno rješenje konverije kredita po početnom tečaju, u prvom planu su se našla pravna pitanja: je li Zakon u skladu s Ustavom, može li se ovakvo rješenje srušiti na sudovima i tko će platiti troškove konverzije ako se rješenje pokaže neodrživim, dok su društveni, odnosno ekonomski i proračunski efekti ostali u drugom planu.

"Da se propisi donose uz odgovarajuće procjene učinaka i javne konzultacije, te da su procjene učinaka zasnovane na kvalitetnim ekonomskim analizama (kao što je i predviđeno zakonima i poslovnicima o radu tijela vlasti), za ovakvom analizom ne bi bilo potrebe. Međutim, izostanak takvih alata doveo je do toga da se rješenja (ne samo u ovom slučaju) donose isključivo na temelju odnosa političke moći u datom političkom trenutku, bez pogleda na neto društvene učinke (prvenstveno one proračunske i šire ekonomske)", upozorava se u analizi.

U analizi se prikazuje model koji prikazuje širu sliku odnosa između raznih aktera, te to više nije samo odnos dužnici - banka, već su uključene i veze banaka i proračuna.

Šira slika uzajamnih odnosa aktera

"Na primjer, 20% od svakog gubitka koji tereti banke predstavlja izgubljeni porezni prihod odnosno trošak poreznih obveznika. To je iznos poreza na dobit koji se neće naplatiti zbog manje dobiti ili gubitka banaka, a koji nastaje uslijed troškova koji predstavljaju porezno priznati rashod.

Nadalje, promjena modela otplate utječe i na ekonomsko ponašanje dužnika (potrošnju, ulaganja, štednju), a to će opet imati učinke na proračun (skupina veza III: na primjer, zbog povećanja potrošnje plaća se više PDV-a). Učinci se dalje šire u koncentričnim krugovima: ostatak gospodarstva ima koristi od povećane osobne potrošnje jer se povećava prodaja (skupina veza IV), a to povratno utječe na dobit banaka (skupina veza V: na primjer, raste potražnja za bankarskim kreditima) i na proračun (ponovo veza II te veza VI), itd.

Međutim, ako pozitivni učinci na banke ne pretegnu nad negativnima (gubitcima), postavlja se pitanje kako će banke reagirati politikom kamatnih stopa (hoće li povećati kamatne marže -opet veza V) i ponudom kredita (hoće li se ona smanjiti – također veza V na slici). Postavlja se i pitanje utjecaja na potražnju za devizama, tečaj i devizne rezerve", pojašnjava se u analizi.

"Bez analize se do dobrog rješenja može doći samo slučajno".

Ovakav model omogućava lakše razumijevanje i tumačenje učinaka različitih mjera.

"Možemo zamisliti neko rješenje (npr. bitno rasterećenje otplata dužnika na teret banaka) koje u prvom koraku proizvodi pozitivne učinke (koji preko veza III, IV i VI poništavaju negativan učinak koji djeluje preko veze II), ali se banke potom destabiliziraju, što preko veza V, VI i II poništava pozitivne učinke i ukupan neto učinak dovodi u minus. To znači da igra s nultom sumom može postati igra s pozitivnom ili negativnom sumom."

U scenariju u kojem bi došlo do destabilizacija banaka, moglo bi doći od prevelikog trošenja međunarodnih pričuva što može narušiti povjerenje u sustav i pogodovati dugoročnom slabljenju domaće valute, a što bi moglo negativno utjecati na npr. dužnike u drugim valutama.

U pozitivnom scenariju, moguće je zamisliti rješenje koje će pogoditi pravu ravnotežu između pozitivnih učinaka na ponašanje dužnika – potrošača i negativnih učinaka koji djeluju kroz financijski sustav, tako da ukupni neto učinak na kraju bude pozitivan.

No autori analize upozoravaju da postizanje takvog ravnotežnog rješenja nije stvar genijalnosti ili političkog umijeća, nego simulacija i proračuna koji prolaze iz ekonomske analize. "Bez analize se do dobrog rješenja može doći samo slučajno".

"Izostanak opisane analitičke podrške – tipičan za sve zemlje u kojima se problem pojavio - jednim dijelom objašnjava zašto su primijenjena rješenja bila toliko različita, zašto se pri njihovom donošenju toliko eksperimentiralo i zašto su se neka od tih rješenja na kraju pokazala štetnima za sve uključene strane, pa i za same dužnike", zaključuju autori analize.