Tko je kome doista dužan - Grčka Njemačkoj ili Njemačka Grčkoj?

Foto: FAH

S JEDNE su strane Aleksis Cipras i Janis Varufakis, novi premijer i ministar financija Grčke. Na drugoj strani je Angela Merkel, njemačka kancelarka i najmoćnija žena Europske unije. Okršaj je to koji bi trajno mogao promijeniti ne samo gospodarsku politiku EU, već i političke odnose unutar Europe.

"Nada dolazi", bio je slogan kojim je Ciprasova Siriza osvojila vlast u Grčkoj. Poštujući svoja predizborna obećanja, Cipras je već prvog dana u uredu premijera poslao europskim institucijama dopis kojim traži djelomični oprost grčkog javnog duga i reprogram preostalog iznosa. Javni dug Grčke trenutno iznosi oko 240 milijardi eura.

Gotovo istodobno Varufakis je pokazao zube predstavnicima "troike" - Europske komisije, Europske centralne banke i Međunarodnog monetarnog fonda - de facto im poručivši da u Grčkoj više nisu dobrodošli. Odgovor iz Njemačke bio jednako odriješit: Merkel je poručila da se oprostu dugova Grci ne moraju nadati.

Gospodarska politika Njemačke, koju je ostatak Europe u kriznim godinama bio primoran slijediti, svodi se na vrlo jasnu devizu: dugovi se moraju vraćati, iz krize se izlazi samo štednjom. Nema besplatnog ručka.

Nekima se dugovi ipak opraštaju

Ono od čega Nijemci, a zajedno s njima i ostatak bogatijeg europskog sjevera, strahuju je postavljanje presedana. Ako oproste dugove Grčkoj, vrlo skoro će se morati nositi sa sličnim zahtjevima iz Španjolske, gdje bi ljevičarski Podemos, sestrinska stranka Sirize, lako mogao preuzeti vlast na idućim izborima. A tu su još i ostale ugrožene zemlje - Italija, Portugal, Hrvatska...

No, nemoguće je njemačkim kritičarima osporiti snažne argumente kada Merkel i njene pobornike nazivaju licemjernima i podsjećaju kako je zapravo nastalo "njemačko gospodarsko čudo". Njemačka, pa posredno i ostatak Europske unije, imali bi sasvim drugačiji razvojni put da nije bilo londonskog sporazuma iz 1953. godine.

Devastiranom njemačkom gospodarstvu tada je oprošteno 50 posto svih dugovanja. Među vjerovnicima su bili Grčka, Francuska, Velika Britanija, Španjolska, Irska, Italija, SAD, Jugoslavija... Dug koji je preostao nakon otpisa, tadašnjih 15-ak milijardi njemačkih maraka (što je iznos koji bi se danas mjerio u stotinama milijardi eura) reprogramiran je na način da ga je tadašnja Zapadna Njemačka otplaćivala isključivo iz trgovačkog suficita, a godišnji iznos isplata bio je ograničen na maksimalnih 3 posto zarade od izvoza. Bio je to poticaj vjerovnicima da uvoze njemačke proizvode, a rezultat je bio udvostručenje njemačkog BDP-a u narednih deset godina.

Takvu šansu Grcima, koje se iz neoliberalne perspektive redovito opisuje kao neradnike i parazite, njemačka vlada danas nije voljna pružiti. No, ako su se okolnosti u zadnjih 60 godina promijenile pa se dugovi danas moraju bezuvjetno plaćati, onda će Merkel morati objasniti i jesu li opravdana grčka potraživanja prema Njemačkoj na ime ratnih reparacije iz Drugog svjetskog rata.

Njemačka dužna Grčkoj 162 milijarde eura

Grčko ministarstvo financija 2013. godine, u vrijeme vlade Antonisa Samarasa naručila je naime studiju o ratnim dugovima Njemačke prema Grčkoj. Samarasova vlada je, ne želeći se zamjerati najmoćnijoj državi EU, studiju odlučila zadržati u ladici. No, ona je ipak, iako je nosila oznaku državne tajne, procurila u medije.

Tim grčkih istraživača na ovoj studiji radio je nekoliko mjeseci, te su proučili 190.000 stranica dokumenata. Došli su do zaključka da Njemačka duguje Grčkoj ukupnih 162 milijarde eura u današnoj protuvrijednosti: 108 milijardi uloženo je na obnovu infrastrukture koju su nacisti uništili u Grčkoj, a dodatnih 54 milijarde je Grčka bila prisiljena "posuditi" Hitlerovom Reichu u razdoblju od 1942. do 1944. godine. Ako bi Grčka uspjela od Njemačke u potpunosti naplatiti ratne reparacije, mogla bi pokriti oko 80 posto svog vanjskog duga.

Između ostalog i zbog ove studije veliku pozornost europske javnosti izazvao je jedan od prvih Ciprasovih premijerskih poteza: posjet spomeniku podignutom u čast 200 grčkih partizana koje su nacisti smaknuli 1944. godine. Tumači se to i kao Ciprasova poruka Njemačkoj da neće zaboraviti na ratne reparacije koje Grčkoj nikada nisu isplaćene.

Pročitajte više