TKO KAŽE da Zoran Milanović nema opoziciju u SDP-u?
Nema, doduše, programsku i vrijednosnu, ideološku i idejnu opoziciju - više čak ni kadrovsku - ali zato je drugi puta u četiri godine dobio jasnu poruku stranačke opozicije.
Prije četiri godine u Predsjedništvo stranke su, mimo njegovih želja, ušli Milan Bandić i Željka Antunović. Ovoga vikenda gromoglasno oduševljenje nakon proglašenja izbornih rezultata, tako netipična za kilavi SDP, više je slavilo Milanovićev kadrovski poraz, nego pobjedu njegovih oponenata.
I tako se premijer našao u gotovo bizarnoj situaciji.
Gdje su sada zasluge?
Prije tri tjedna slavio je svoj ponovljeni (i neoponirani) izbor za predsjednika SDP-a kao potvrdu zasluga za dolazak na vlast, da bi sada njegovi glavni ljudi u Vladi doživjeli neuspjeh u stranci. U Vladi će tako Milanović biti okružen ljudima koje je sam birao, dok će ga u stranci okruživati oni koje su izlobirali njegovi protivnici.
Grubo rečeno, premijer bi mogao imati veću opoziciju u vlastitoj stranci, nego na nacionalnoj političkoj sceni.
Linićeva kletva
Ovakvim ishodom izbora u SDP-u kao da se polako ispunjava Linićevo proročanstvo izrečeno nekoliko mjeseci prije parlamentarnih izbora kako bi zapravo bilo najbolje da Zoran Milanović vodi Vladu, a da SDP prepusti nekom drugom.
Ono što je tada zvučalo kao blasfemija, sad se donekle i dogodilo.
Tada se govorilo da premijer mora imati autoritet u vlastitoj stranci, a ovoga vikenda se pokazalo da ga Milanović više baš i nema.
Pobjeda Zagreba
Pobijedila je opozicija. Izgubili su glavni Milanovićevi ljudi.
Bila je to ujedno i najsnažnija poruka konvencije, s koje vladajuća stranka nije odaslala ni jednu suvislu političku poruku. Slogan "Srce dobrih promjena" bio je smislen otprilike kao i čitava SDP-ova politika: smušena, neartikulirana i lišena bilo kakve političke dubine, ideologije ili programa.
Milanovićevi pretorijanci
Ovdje nisu dominirale ideje. U srazu Milanovića i njegove opozicije dominirao je pragmatizam.
Dok se predsjednik SDP-a proteklih pet godina obračunavao sa starim kadrom, otkrio je da mu sada o glavi rade mladi pretorijanci. Davor Bernardić i čitava zagrebačka organizacija postaju prijetnja njegovoj dominaciji u SDP-u, baš kao što je to bilo i u Bandićevoj eri.
Zagreb se buni protiv Milanovićeva šefa Holdinga Ive Čovića, buni se protiv miješanja centrale u izbor kandidata za gradonačelnika Zagreba, buni se zbog oktroirane kadrovske politike s Iblerova trga.
A sada je na konvenciji Zagreb uz pomoć Rijeke održao demonstraciju sile.
Ne maše pas repom, nego rep psom
Predsjednik SDP-a pokušava kontrolirati Zagreb, da bi na ovoj konvenciji otkrio kako Zagreb zapravo kontrolira SDP. Izbornim inženjeringom, dealovima i šalabahterima progurali su svoje ljude na visoke pozicije, nauštrb Milanovićevih uzdanica.
Usput, iznenađujući rezultat velikog povratnika Zlatka Komadine dao je priliku i ostalim delegatima na konvenciji da izraze svoje protivljenje načinom na koji je SDP-ov veteran ispraćen iz Vlade.
Ako je Milanović trebao packu, ova mu je još bila najblaža.
Međutim, nakon konvencije čekaju ga još teža pitanja.
Baby Bandić
Prvo, hoće li se morati više baviti vlastitom strankom, nego problemima u državi?
Drugo, hoće li ući u sukob s Bernardićevim Zagrebom kao u eri Milana Bandića?
Treće, je li Rajko Ostojić kao pobjednik ove konvencije glavni pretendent na njegovu fotelju?
Pet godina Milanović se bavio deračanizacijom SDP-a - iako je sam izašao iz Račanova kabineta - da bi se sada iznenada našao u situaciji da se već priprema teren za demilanovićizaciju SDP-a.
Lokalni izbori pravi test
Stoga će predstojeći lokalni izbori biti pravi test: i Milanovićeve državne politike, ali i snage njegovih protivnika.
Do tada, Milanović bi u obračunu s unutarstranačkom opozicijom mogao pribjeći starom receptu. Umjesto da se protiv nje bori, on će je naprosto ignorirati.
I pronaći sigurno utočište u Banskim dvorima.