VEDRANA RUDAN, u komentaru na svom blogu rudan.info, osvrnula se danas na HZZO-ovo odobrenje za Borisa Šprema kojim mu se omogućuju besplatne pretrage u klinici u Houstonu. Njezin komentar prenosimo u cijelosti:
Bespomoćna sam. Mogu samo lajati na mjesec, što ne činim, imam problema sa glasnicama, ili lupati po prljavoj tipkovnici da bih smanjila stres. Svoj! I samo svoj!
Što muči Tinu M? Njena prijateljica Snježana Ćosić boluje od sarkoma žlijezde slinovnice. Rijetka i opaka bolest. Snježani je država, kako piše Tina M, već “tri puta bezobrazno odbila liječenje u Austriji.”
Sarkom se prije godinu dana povukao, pa vratio. Snježana je jednom otišla u Austriju, roditelji su digli kredit a pomogle su i donacije dobrih ljudi.
Snježanini roditelji više ne mogu kreditom pokriti troškove liječenja pa se Tina M obratila meni. Neka ja, zašto ja, postavim pitanje: kako to da za liječenje teško bolesne Snježane Ćosić država nema novaca a za liječenje političara Šprema ima?
A što kaže Snježana Ćosić? “Dragi članovi grupe. Mnogi mi šalju poruke u inbox i pitaju kako sam. da ne odgovaram svima pojedinačno, evo pišem ovdje da nisam dobro i da sam u bolnici Rebro i primam transfuziju krvi. I još kad sam vidjela da su Špremu tako brzo odobrili liječenje u Americi, popizdila sam. ZAR JE NJEGOV ŽIVOT VAŽNIJI NEGO MOJ ILI BILO KOJE DRUGE MLADE OSOBE ILI DJETETA?! Ja se mučim 2 i pol godine, a njemu, starom dedi se sve riješilo a da nije ni prstom maknuo. a još si i sam može platiti liječenje, a ja moram ko neko siroče skupljat novce da bi preživjela. I tko ne bi popizdio na to?!”
Pojma nemam koliko godina ima Tina M, pretpostavljam da je jako mlada, inače takva pitanja ne bi postavljala. Može li se život neke Snježane Ćosić, ljudskoga bića koje nešto znači samo svojim roditeljima i nemoćnim prijateljima, usporediti sa životom gospodina Šprema koji nikome ne znači ništa?
Da znači njegova bi porodica digla kredit a njegovi bi mu prijatelji donacijama platili put u Ameriku. Zato ne treba žaliti Snježanu Ćosić i ljude poput nje. Svi će oni umrijeti voljeni ili preživjeti uz pomoć onih koji ih vole.
Špremovima, tuđmanima, račanima, hebranzima, šuškovima… Njima je država platila liječenje u inozemstvu da dobiju u kešu ono što ne mogu u osjećajima.
Kad pogledamo finale svih njihovih dosadašnjim putovanja koje smo mi platili i donacijama i kreditima tko može reći da se nije isplatilo?
Kako sam okrutna? I Šprem je čovjek. Naravno da je Šprem čovjek. Ćosićka nije? Složit ćemo se. Živimo u do kosti opljačkanoj zemlji u kojoj tisuće bolesnih ljudi crkava u najgorim mukama. Najmanje što bi ova zemlja za svoje građane morala učiniti jest: omogućiti nam da u crkavanju budemo jednaki.