U sudnici je pročitan sažetak njegovog iskaza u kojem je iznio svoja saznanja o srpskoj opsadi, granatiranju i snajperskoj kampanji protiv građana Sarajeva, prikupljena tijekom izvještavanja s bošnjačke i srpske strane.
Opisao je kako je odmah nakon povlačenja JNA iz vojarne Maršal Tito, u lipnju 1992., Sarajevo bilo izloženo nasumičnom granatiranju sa srpskih položaja na okolnim brdima, pri čemu je tijekom nekoliko noći na grad padalo po 1.000 granata teškog kalibra, s ciljem zastrašivanja civilnog stanovništva.
Rekao je da su u bivšu vojnu bolnicu u centru grada, s čijih su viših katova novinari snimali granatiranje, stalno dopremani ranjeni civili. Dva nebodera UNIS-a, koja se nalaze u blizini, tada su potpuno uništena topničkom vatrom, iako nisu bila vojni cilj.
Opisao je i napad zapaljivim mecima na jedan neboder sa stotinama civila, te kako se i sam jednom našao na udaru minobacača.
Ispričao je i da je srpnju 1992. vidio kako hici iz snajpera pogađaju tri civila jedan za drugim, od kojih su dvojica umrla.
U rujnu 92. Van Lynden je, uz dozvolu zapovjednika VRS Ratka Mladića, 10 dana obilazio srpske položaje oko Sarajeva, gdje je vidio da su svi imali odore i oznake JNA, koje su kasnije zamijenili oznakama VRS. Po njegovim riječima, tada su mu pokazana snajperska gnijezda u neboderima na dijelu Grbavice pod srpskom kontrolom.
Rekao je da su položaji na uzvisinama i brojno topništvo omogućili Srbima da gađaju sve ciljeve u gradu.
Naveo i da kako mu je u veljači 1994., kod obilaska položaja srpskih paravojnih snaga kod Židovskog groblja, rečeno da su te snage podređene glavnom stožeru VRS.
Van Lynden je opisao da su snage Armije BiH u Sarajevu bile malobrojnije i znatno lošije opremljene od srpskih. On je precizirao da je vidio minobacač u krugu bolnice na Koševu, kao i jedan tenk na drugom mjestu, ali ne i teško topništvo.
Optuženi Milošević će Aernhouta Van Lyndena ispitivati u utorak.