"ONO što je važno je da će usvajanje nagodbe biti pobjeda Andreja Plenkovića, HDZ-a i vladajuće većine", naglasio je danas predsjednik kluba zastupnika HDZ-a Branko Bačić i bio je potpuno u pravu. Pobjeda je to kontinuiteta vladine politike prema Agrokoru od devedesetih do danas.
Onaj i ovaj kriminal
U doba Ivice Todorića vlada je opraštala milijunske dugove kako bi on privatizirao tvrtke, pisali su se posebni zakoni jer je "interes Agrokora, interes Hrvatske", zaustavljale su se istrage policije, DORH-a i poreznih inspektora, mijenjale su se uredbe kako bi Todorići došli do Kulmerovih dvora, smjenjivani su čelni ljudi državnih institucija kako Agrokor ne bi plaćao milijunske kazne, Konzumovi bonovi bili su kao kune, a o Agrokoru kao generatoru nelikvidnosti se nije smjelo pričati. Dok nije postalo prekasno.
Jasno je da se kod pisanja Lex Agrokora nije pitala struka, nego privilegirana skupina ljudi koja je od toga imala izravan materijalni interes, preskočene su sve zakonske procedure kako bi grupa ostala u tajnosti, uporno su ignorirani nalozi suda kako se ne bi otkrili privilegirani dobavljači, ignorirana je procedura kod izbora Vjerovničkog vijeća, mainstream mediji opet šute o šteti za državni proračun koju će opet platiti porezni obveznici. Da bi se prihvatila krajnje upitna jamstva za kredite Agrokorovih tvrtki i prihvatila nagodba, intervenirala je politika i sam premijer, dok je vladin povjerenik direktorima prijetio otkazima. DORH je jedan komplicirani slučaj riješio u manje od mjesec dana i to u korist premijera.
Sve je tako oko Agrokora ostalo isto. Sramotno i netransparentno, osim što Todorića više nema. No krenimo redom.
Todorić je zbog HDZ-ove politike od početka bio nezaustavljiv
Uspon Ivice Todorića kreće početkom devedesetih godina, baš u vrijeme kada se Franji Tuđmanu pripisala rečenica o 200 bogatih obitelji. Prva je bila tvornica za preradu soje u Zadru, a nakon toga, 1992. godine, postaje većinski vlasnik Jamnice i Agroprerade, dok godinu dana kasnije preuzima tvornicu ulja Zvijezda i DIP Turopolje.
Već tada se propitivao način kako Agrokor trguje strateški bitnim robama, pšenicom, kukuruzom i naftom iz rezervi te osigurava povoljne kredite. Todorić je početkom devedesetih imao nevjerojatnu naklonost Agencije za restrukturiranje iz koje će nastati zloglasni Hrvatski fond za privatizaciju, što je bio jasan znak da Todorić ima naklonost državnog vrha na čelu s Franjom Tuđmanom.
Zagrebačka banka Franje Lukovića dala je povoljni kredit Agrokoru, a koji se trošio nenamjenski. Spominjala se u tom kontekstu i prijava HNB-a. No bilo je to ratno vrijeme pa nitko nije obraćao posebnu pozornost, a nitko ne zna kako je na sudu završio slučaj nenamjenskog trošenja kredita Agrokora za otkup pšenice iz Robnih rezervi 1991. godine. Financijska policija utvrdila je da je Todorić dobio novac i prije nego što ga je odobrio kreditni odbor.
Todorića već tada ništa nije moglo zaustaviti jer je očito postojala naklonost države. Nastavlja se širenje pa 1994. godine u njegov sustav ulaze Ledo, Konzum, Silos - mlinovi, Bobis i Solana Pag. Agrokor nakon svih ovih akvizicija mijenja organizacijsku strukturu te 1995. postaje "Agrokor koncern".
Prva velika afera nije ni dotaknula Todorića koji je bio u vezi s Tuđmanom
"Postupak pretvorbe društvenog poduzeća Unikonzum, Zagreb, nije obavljen u potpunosti u skladu s odredbama Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća", stajalo je u nalazu revizije o tome kako je Todorić došao do Unikonzuma, danas svima poznatog Konzuma.
Naime, Konzum je bilo društveno poduzeće koje je kasnije, udruženo s još nekoliko tvrtki, postalo Unikonzum, koji je Todorić devedesetih privatizirao uz pomoć tadašnjeg direktora Joze Petrovića. Radnici su se kasnije žalili da ih je prevarila ključna sindikalistica koja je kasnije skupa s direktorom prešla u Agrokor.
Fond za privatizaciju i Hrvatsko mirovinsko društvo proveli su niz odluka mimo zakona, a o nekima je progovorila i Državna revizija. Izbjegnuta je javna ponuda koja je bila nužna prilikom kasnijih dokupa dionica, što je bilo i ostalo - protuzakonito.
Podsjetimo i da se kupovina Leda povezivala s obitelji tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana. Naime, Nevenka Tuđman bila je kooperantica Agrokoru s tvornicom korneta za potrebe Leda, koji je Todorić priključio Agrokoru i to, navodno, po nekoliko puta nižoj cijeni od jednog stranog ponuđača. Hrvatska je izašla iz rata, a Todorića je 1996. godine dostigla prva velika afera. Hrvatska je tada morala hitno uvesti brašno po vrlo visokoj cijeni jer je Robno povjerenstvo dozvolilo izvoz pšenice koja je bila namijenjena domaćim potrebama.
Nestala dokumentacija
Tom aferom bavilo se posebno saborsko povjerenstvo koje je nakon pet mjeseci rada i nakon iskaza 20 svjedoka utvrdilo štetu od 50 milijuna kuna te najavilo podizanje kaznenih prijava, ali od toga na kraju nije bilo ništa. Utvrdili su da se lažno napuhavalo stanje zaliha žita koje se bez javnog natječaja po povoljnim cijenama prodavalo privatnim tvrtkama. Prije svega, Agrokoru Ivice Todorića.
Ta pšenica iz zaliha skupo je preprodavana na stranim tržištima. Samo je Agrokor izvezao više od 130 tisuća tona žita koje su prodane za skoro 20 milijuna tadašnjih njemačkih maraka. Povjerenstvo nije utvrdilo krimen Todorića. Danas nedostaje osamdeset posto dokumentacije o tome slučaju, iako je morala biti sačuvana u saborskoj arhivi, o čemu je bilo riječi u dokumentarnom filmu Gazda.
Ni preuzimanje Jamnice nije prošlo sasvim čisto. Naime, i dalje se spominje istraga Državnog odvjetništva, pokrenuta nakon što su državni revizori otkrili nepravilnosti u slučaju Jaska vina jer se navodno Jamnici pogodovalo kreditom Zagrebačke banke od 2,5 milijuna tadašnjih njemačkih maraka. Tim kreditom kupljene su dionice koje su osigurane založnim pravom nad nekretninama same Jaske, što je protivno Zakonu o privatizaciji.
Sa Sanaderom kreće novi uspon
Širenje na susjedne zemlje kreće 2000. godine kada kupuje 97,4 posto dionica Sarajevskog kiseljaka i osniva tvrtku za proizvodnju sladoleda Ledo - Čitluk. Nakon toga, 2003. godine kupuje 55,49 % dionica srpskog Frikoma te 51 % udjela u trgovačkom poduzeću TP DC Sarajevo.
Jači uspon kreće u vrijeme mandata HDZ-ovog Ive Sanadera. Sanaderova vlada posebno je pratila Todorićeve akvizicije, i to otpisujući dugove. PIK-u Vinkovci i PIK-u Vrbovec oprošteni su dugovi prema državi u visini od 72 milijuna kuna, koliko su iznosila potraživanja. Vupiku je u svibnju 2010. godine oprošteno čak 105,4 milijuna kuna, dok je dug od 26 milijuna kuna reprogramiran na tri godine. Todorić je Vupik u studenom 2009. godine kupio za 30 milijuna kuna.
No vratimo se u 2004. godinu kada Todorić kupuje tvrtku Medijator iz Dubrovnika i Slobodu iz Osijeka. Širi se i na Mađarsku kupnjom punionice vode Fonyodi i tvornice sladoleda Baldauf, koja je kasnije preimenovana u Ledo Kft. Mađarska. Nakon toga kupuje 58,11 % dionica porečke Agrolagune.
U Srbiji 2005. godine kupuje tvornicu ulja Dijamant iz Zrenjanina i trgovački lanac Idea iz Beograda. U Hrvatskoj iste godine postaje većinskim vlasnikom PIK-a Vrbovec i Belja. Na koji je način Todorić dolazio do tvrtki dokazuje i slučaj kada je u studenom 2005. godine premijer Ivo Sanader otpisao Belju dug u visini od 224 milijuna kuna! Dug je otpisan samo osam mjeseci nakon što ga je kupio Ivica Todorić.
Gospodar tiska i mainstream medija
Problem nastaje i nekoliko godina kasnije kada Todorić dokapitalizira Belje. Prema Zakonu o preuzimanju dioničkih društava iz 2002. godine, svako povećanje od pet posto unutar 18 mjeseci od provedenog preuzimanja značilo je i objavu nove ponude za preuzimanje. Agrokor je 12. rujna 2007. povećao temeljni kapital Belja za 2,7 milijuna dionica, nakon što je prije toga proveo preuzimanje.
Agrokor je morao objaviti ponudu za preuzimanje cjelokupnog društva, ali to nije napravio. Agrokor je prema rješenju HANFA-e morao u roku od 60 dana objaviti ponudu za preuzimanje cjelokupnog društva Belje, odnosno za preuzimanje 32 posto dionica na burzi, što je tada stajalo 790 milijuna kuna. Na kraju je Todorića spasio ministar financija Slavko Linić, koji je prvo smijenio tadašnjeg šefa HANFA-e Antu Samodola.
Ulazak u vlasničku strukturu Tiska d.d. obilježio je 2007. godinu. Ta je tvrtka bila domaći monopolist u novinskoj distribuciji. Početak preuzimanja Tiska bio je vezan za slučaj kupovine Slobodne Dalmacije od strane Ninoslava Pavića, što i danas, deset godina kasnije, izaziva pažnju DORH-a koji od tada do danas - radi izvide.
Pavić je prema odluci AZTN-a morao izaći iz Tiska pa je njegov udio preuzeo Todorić. Otkupom dionica Styrije postao je većinski vlasnik, a tada preuzima i Slobodna Dalmacija Trgovinu i riječke iNovine. Posebna marketinška agencija bila je osnovana kako bi se reklamama i marketingom ovladalo i onim rijetkim medijima kojima bi palo na pamet pisati loše o Todoriću. Index na to nije pristao nikada.
Pustili ga jer "nije znao da kupuje ukradeno"
Dvije godine kasnije, 2009. godine, Konzum osniva Kozmo d.o.o., čija je osnovna djelatnost trgovina na malo kozmetičkim i toaletnim proizvodima. Nakon toga, 2010. godine nastavlja širenje poljoprivrednog biznisa te postaje vlasnik Vupika.
"Nema me ni u jednoj aferi. Zašto se nikad ne zapitaju: stalno se nešto događa, a Todorića nema nigdje?!" - poznata je rečenica Ivice Todorića, no ona pokazuje u kakvom je odnosu bio s mainstream medijima koji se nisu usudili objaviti sve ono što se događalo iza kulisa preuzimanja tvrtki.
Todorić je financirajući medije godinama stvarao vlastiti kult ličnosti prema kojem je sve ono što je stekao zaradio zahvaljujući upornom radu, marljivosti, okupljanjem mreže sposobnih ljudi oko sebe te odricanju. Todorić zapošljava više desetaka tisuća ljudi, bio je omiljeni argument onih koji su godinama branili i štitili Todorića. Uz onaj o uspješnosti. Cijeli je niz afera koje su neprestano zataškavane, poput one o nestalom žitu iz Đakovštine, za što je vlada na kraju morala dati 18 tisuća tona iz robnih rezervi kako bi se obeštetili pokradeni seljaci. Najveći dio završio je u trgovinama Agrokora, a Todorić je u ovom slučaju oslobođen sumnje jer, kako su objasnili u policiji, "u Agrokoru nisu znali da kupuju ukradeno".
Slučaj ukradenog žita otkrio je Index, a u to vrijeme ni jedan od medija nije htio izvještavati o tom slučaju i upletenosti Todorića. Todorić je tada bio zabranjena tema, a o njemu se smjelo pisati jedino pozitivno.
I Milanovićevoj vladi bilo je bitno da je Todoriću dobro
Za Todorića se da je generator nelikvidnosti zbog vlastite kulture neplaćanja govorilo tek tiho, a to je godinama bila javna tajna. Govorilo se o nevjerojatnim subvencijama i pomoći države za poljoprivredu dok je s druge strane bio jedan od najvećih uvoznika. Seljaci su se godinama borili protiv Todorića koji ih je zbog svoje monopolske pozicije ucjenjivao. S vrha vlasti govorili su kako je Todorić unaprijedio cijelu poljoprivrednu zemlju, no to je značilo da jedino Todorić diktira ne samo cijenu otkupa proizvoda nego i vrijeme kada će to platiti.
"Interes Agrokora je interes Hrvatske", poznata je rečenica koju je prije sedam godina izrekao Radimir Čačić, tadašnji prvi potpredsjednik nove vlade Zorana Milanovića, dok su drugi ministri u toj vladi pazili što Porezna uprava radi vezano za Todorićevu obitelj.
Početkom prošle godine postalo je jasno kako je došao kraj obitelji Todorić, odnosno Agrokora kakav znamo. Nakon što je cijeli niz nedjela napokon dospio u mainstream medije i na državnu televiziju postali su jasni razmjeri financijske prevare koja je razotkrila sav jad i bijedu kreme hrvatskog biznisa i još jednom nas podsjetila da državne institucije zapravo ne postoje jer ne rade ono za što su plaćene.
Od Plenkovićevog "čistog" Agrokora do vrhunske muljaže
Javnost je od vlade Andreja Plenkovića očekivala kako će se Agrokor napokon okrenuti transparentnom poslovanju te da će afere ostati vezane samo za ono razdoblje kada je u Ciboninom tornju stolovao Ivica Todorić. No od početka je bilo jasno kako to neće ići tako.
U Aferi Hotmail koju je na kraju razotkrio Index postalo je jasno kako će model poslovanja Ivice Todorića i dalje opstati, ali s nekim novim ljudima koji dolaze iz privilegirane političke skupine. Tvorci Lex Agrokora su Ante Ramljak i Tomislav Matić iz tvrtke Texo Management, Matko Maravić i Tonći Korunić iz InterCapitala, Branimir Bricelj iz tvrtke Altera Corporate Finance i Odvjetničko društvo Šavorić i Partneri, a radili su uz odobravanje tadašnje potpredsjednice vlade Martine Dalić i znanje premijera Andreja Plenkovića.
Grupa je bila tajna, a da se ne bi otkrila, potpredsjednica Dalić komunicirala je s njima putem privatnog hotmaila. Otkrili smo kako su vlasnici tvrtki i odvjetničkih ureda prvo aktivno i u tajnosti sudjelovali u pripremi Lex Agrokora, a onda su se na kraju naplatili kroz savjetničke ugovore u Agrokoru.
Vlada je trebala pasti, no Plenković nije htio prihvatiti odgovornost
Iako je bilo za očekivati kako bi cijela vlada mogla pasti, na kraju je Plenković morao žrtvovati potpredsjednicu vlade Dalić. Ona je podnijela ostavku, dok je premijer Plenković uporno odbijao prihvatiti odgovornost za tu aferu. Bježeći od prihvaćanja odgovornosti za taj slučaj, šef je hrvatske vlade priznao kako je država itekako uključena u sam slučaj nagodbe u Agrokoru.
Ono što se od početka krilo postalo je i javno kada se premijer Plenković susreo s prvim čovjekom Adris Grupe Antom Vlahovićem u jeku pregovora oko nagodbe.
"Nagodba je proces vjerovnika i izvanredne uprave, a ne države", govorio je Plenković, no više mu nitko nije vjerovao. Nakon nagodbe, koja je produkt loše izrađenog zakona poznatijeg kao Lex Agrokor, građani i porezni obveznici postaju svjesni da će plaćati eventualnu štetu koja je nastala u procesu u posljednjih 15 mjeseci. Dok HDZ i privilegirani dobavljači Agrokora slave, porezni obveznici imaju razloga za brigu.
Borg će nas doći i glave i mirovina
Činjenica je da je grupa Borg inzistirala da na čelu Agrokora bude vladin čovjek, a ne netko od stečajnih upravitelja, otvorila je mogućnost za tužbe prema državi.
Sama nagodba zamišljena je da se stvore tzv. ''zrcalne kompanije'', odnosno da se osnuju nova Jamnica, novi Vupik, novi Ledo i ostali. U te tvrtke bit će prenesena imovina postojećih tvrtki, ali u njima neće biti mjesta za dosadašnje dioničare, nego će isključivi vlasnici biti vjerovnici.
To ide na štetu ne samo desetak tisuća malih dioničara nego i na štetu mirovinskih fondova.
Ramljak pa Peruško
Država se u procesu spašavanja Agrokora u startu odrekla najmanje 1,2 milijardi kuna potraživanja, a ukupna šteta po državni proračun još je i veća.
Nagodbu je na kraju zaključilo Privremeno vjerovničko vijeća, dok ono stalno, koje je trebalo biti formirano na temelju glasova vjerovnika, nakon godinu i tri mjeseca od ulaska državnog povjerenika nije niti formirano.
Prvi vladin povjerenik Ante Ramljak te kasnije i Fabris Peruško uporno su se pravili gluhi na traženje suda da predaju ključnu dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo kako je Agrokor u prvim tjednima nakon uspostave Lex Agrokora isplaćivao dobavljače te da se utvrdi tko je i kako u tom poslu eventualno bio privilegiran. Dio odgovora na ta pitanja Index je već dao kada smo pisali o Aferi Hotmail.