Prema američkom ustavu, predsjednika ne biraju izravno birači nego Izborni koledž čija važnost raste na tijesnim izborima kakvi se predviđaju ove godine.
Analitičari drže da bi se ove godine moglo dogoditi da Bush doživi sudbinu Ala Gorea iz 2000., da dobije više glasova birača, a izgubi izbore, argumentirajući to činjenicom da Bush blago vodi na nacionalnoj razini, ali Kerry vodi u ključnim još neopredijeljenim saveznim državama.
Kada Amerikanci budu izašli na izbore 2. studenoga oni će zapravo u svojim saveznim državama i Washingtonu DC birati izbornike (elektore), koji će potom 13. prosinca izabrati za predsjednika i potpredsjednika kandidate koji su u njihovoj državi osvojili većinu glasova birača. Svaka od 50 država bira onoliko izbornika koliko ima senatora, dva iz svake, plus svoj broj zastupnika u Predstavničkom domu Kongresa koji odgovara veličini stanovništva svake od njih. Glavni grad Washington DC, koji nije predstavljen u Kongresu, ima tri glasa u Izbornom koledžu. Trenutno Izborni koledž čini 538 izbornika i kandidat treba 270 glasova da bi pobijedio na izborima.
Pobjednik na izborima ne mora dobiti najviše glasova birača, nego najveći broj glasova Izbornog koledža. Mada obično pobjeđuje onaj koji osvoji najviše glasova, to nije nužno kao što su pokazali izbori 2000. kada je pobijedio Bush koji je dobio manje glasova birača, ali više glasova izbornika od svog protivnika Ala Gorea. Bush je dobio 271 glas izbornika i 47,87 posto glasova birača, a Gore 266 izbornika i 48,38 posto birača.
Tajna je u tome da izborni sustav dodaje više težine manjim državama u odnosu na mnogoljudnije i tjera kandidata da osim glasova osvoji i što više država. Primjerice najveća država Kalifornija ima 12,03 posto američkog stanovništva, ali njezinih 55 glasova u Izbornom koledžu predstavlja samo 10,22 Koledža, dok Wyoming ima 0,18 američkog stanovništva, a njegova tri izbornika u Izbornom Koledžu mu daju 0,56 posto glasova Koledža. Osvojivši više država s ukupno nešto manje glasova, Bush je pobijedio Gorea koji je osvojio više glasova, ali manje država. Dobitni glasovi došli su iz Floride, čijih su 25 glasova izbornika svi otišli Bushu, mada je u toj državi pobijedio sa samo 537 glasova birača više.
Analitičari se sve više bave i mogućnošću da i Bush i Kerry osvoje jednak broj glasova u Izbornom koledžu, po 269, za šta izgledi rastu s ovako tijesnim i nepredvidljivim izborima. Izborne računice pokazuju 33 moguća scenarija da se to dogodi.
Mogućnost neodlučnog ili skoro neodlučnog rezultata čini vjerojatnijim i da pojedini "nevjerni" izbornik izazove katastrofu. Iako je uvriježeno da izbornici glasuju za kandidata svoje stranke, oni to uglavnom nisu zakonski obvezni. Jedan od pet republikanskih izbornika u Zapadnoj Virginiji već je najavio da možda neće glasovati za Busha. Mada stranke u pojedinim državama strogo paze da biraju pouzdane izbornike, koji onda predstavljaju državu u Izbornom koledžu, ako stranački kandidat dobije glasove birača, i do sada su se dešavali problemi s nevjernim izbornicima, ali izbori nisu bili dovoljno tijesni da bi to imalo značenje.
Prema američkom ustavu u slučaju da ni jedan od kandidata ne dobije 270 glasova izbornika, Zastupnički dom Kongresa bira predsjednika između tri kandidata s najviše glasova Izbornog koledža. Svako od izaslanstava država ima po jedan glas što znači da stranka koja ima više zastupnika u svakom izaslanstvu kontrolira glas. Budući da Bushovi republikanci imaju kontrolu u većini izaslanstava, to bi značilo njegovu pobjedu. Pobjednik treba najmanje 26 glasova.
Kritičari, međutim, kažu da bi izbori koje bi odlučio Zastupnički dom mogli proizvesti još više prosvjeda nego oni 2000. i da je to možda jedini način da drugi Bushov mandat u očima američkih demokrata bude nelegitimniji nego prvi.