NA FACEBOOKU se posljednjih dana širi video američkog komentatora Lucasa Beana u kojem tvrdi da pripadnici pokreta MAGA razmišljaju poput desetogodišnje djece. Bean se poziva na istraživanja konkretnog i apstraktnog mišljenja, a posebno izdvaja studiju objavljenu 2012. u časopisu Psychological Science. Ona je pokazala da se kod konzervativaca mogu smanjiti neke izražene predrasude kada ih se prethodno potakne na apstraktnije razmišljanje.
"Apstraktno mišljenje znači sagledavanje sustava. To znači razumjeti da problem može imati više uzroka i više rješenja te da odgovor može biti toliko složen da stvara nelagodu. Konkretno mišljenje suprotno je tome: jedan uzrok, jedan ishod, jedan neprijatelj kojeg treba okriviti", tumači Bean.
On pritom zaključuje da konzervativci nisu nesposobni za apstraktno mišljenje, nego da ga ne koriste jer je konkretnije razmišljanje jednostavnije, brže i ugodnije. Naziva ih "lijenim misliocima" te tvrdi da njihov način procesiranja svijeta nalikuje dječjem.
Što o tome govori znanost?
Istraživanja političke psihologije pronalaze određene prosječne razlike u kognitivnom stilu liberala i konzervativaca.
Konzervativizam, osobito društveni, u većini je istraživanja povezan s intuitivnijim i manje refleksivnim procesiranjem, no povezanosti su uglavnom male, neujednačene i ovise o temi, kulturnom kontekstu i načinu mjerenja. Istraživanja ne potvrđuju jednostavnu opću tvrdnju da liberali misle apstraktno, a konzervativci konkretno. Integrativna složenost također ovisi o području: na nekim su temama složeniji liberali, a na drugima konzervativci.
Apstraktno mišljenje razvija se kasnije
Činjenica je da se sposobnost složenijeg apstraktnog i hipotetskog zaključivanja razvija kasnije u životu od konkretnog mišljenja te da značajno napreduje tijekom adolescencije. Međutim, stručnjaci ističu da to ne znači da je konkretno mišljenje "dječje" niti da su odrasli koji ga koriste mentalno na razini djece. Odrasli uobičajeno koriste oba načina razmišljanja.
Važno je napomenuti da istraživanje iz 2012. nije mjerilo inteligenciju, mentalnu dob niti opću sposobnost apstraktnog mišljenja. Ono je pokušalo utvrditi mijenjaju li se izražene predrasude ovisno o tome razmišlja li osoba u određenom trenutku konkretnije ili apstraktnije.
Što je zapravo apstraktno mišljenje?
Studija se temelji na teoriji razine mentalne konstrukcije. Prema njoj, isti postupak možemo promatrati na različitim razinama. Primjerice, pritiskanje zvona može se konkretno opisati kao "pomicanje prsta", a apstraktnije kao "provjeravanje je li netko kod kuće". Prvi opis govori kako se nešto radi, a drugi zašto se radi.
Ista osoba tijekom dana neprestano prelazi između tih dviju razina. Kada razmišljamo kako ćemo nešto ostvariti, bavimo se konkretnim postupcima. Kada razmišljamo zašto nam je to važno, u prvi plan dolaze širi ciljevi i vrijednosti.
Autori su u istraživanju krenuli od ideje švedskog ekonomista i sociologa Gunnara Myrdala, koji je još 1944. opisao "američku dilemu" - raskorak između velikih nacionalnih načela poput "slobode i pravde za sve" i konkretnih svakodnevnih predrasuda. Pretpostavili su da bi apstraktno razmišljanje moglo u prvi plan dovesti opća moralna načela, osobito pravednost, i tako ublažiti neke predrasude.
Prva studija otkrila je povezanost
U prvoj studiji sudjelovala su 63 ispitanika prosječne dobi od oko 36 godina. Rješavali su upitnik kojim se mjerilo koliko često postupke opisuju konkretnije ili apstraktnije. Potom su na ljestvicama od 0 do 100 ocjenjivali koliko im se sviđa osam društvenih skupina i koliku toplinu osjećaju prema njima.
Statistička analiza grupirala je homoseksualce, lezbijke, muslimane i ateiste u jednu veću skupinu koju su autori nazvali "nenormativnom" jer su u američkom društvu često percipirani kao odstupanje od tradicionalnih judeokršćanskih normi. Crnci i Latinoamerikanci činili su skupinu rasno-etničkih manjina, a bijelci i kršćani dominantnu skupinu.
Među ispitanicima sklonijima konkretnom opisivanju konzervativizam je bio snažno povezan s negativnijim stavovima prema prvoj skupini. Među sudionicima sklonijima apstraktnim opisima razlika između liberala i konzervativaca više nije bila statistički pouzdana.
Pritom je zanimljivo da liberali u ovoj studiji nisu općenito bili skloniji apstraktnom mišljenju. Njezin nalaz stoga ne podupire tvrdnju da su konzervativci općenito manje sposobni apstraktno razmišljati.
Jednostavna mentalna vježba promijenila je odgovore
Prva studija bila je korelacijska, što znači da je mogla pokazati povezanost, ali ne i uzročnost. Zbog toga su znanstvenici u drugoj studiji eksperimentalno potaknuli različite načine razmišljanja.
U eksperimentu su sudjelovala 64 ispitanika. Nasumično su raspoređeni u dvije skupine i zamoljeni da razmišljaju o održavanju dobrog zdravlja. Jedni su odgovarali na pitanja zašto žele biti zdravi, čime ih se usmjeravalo prema širim ciljevima. Drugi su objašnjavali kako će održavati zdravlje pa su se više bavili konkretnim postupcima. Time je jedna skupina potaknuta da razmišlja apstraktnije, a druga konkretnije.
Konzervativni sudionici potaknuti na apstraktno razmišljanje ocijenili su homoseksualce, lezbijke, muslimane i ateiste za oko 14,7 bodova pozitivnije od konzervativaca potaknutih na konkretno mišljenje. Razlika je bila statistički značajna. Kod liberala poticanje apstraktnog mišljenja nije stvorilo statistički pouzdanu promjenu, a njihove su ocjene tih skupina općenito bile pozitivnije.
Autori su zaključili da su barem neke predrasude konzervativaca u sukobu s njihovim apstraktnim vrijednostima te da se mogu smanjiti kada se te vrijednosti stave u prvi plan.
Uloga pravednosti
U trećoj, najvećoj studiji sudjelovalo je 168 ljudi. Jedna skupina trebala je za zadane riječi navoditi konkretne primjere. Za riječ "pas", primjerice, odgovor je mogao biti "pudlica".
Druga skupina trebala je navoditi šire, apstraktnije kategorije kojima pojam pripada, primjerice "životinja" ili "kućni ljubimac". Sudionici su nakon takve pripreme odgovarali na pitanja o važnosti pravednosti i konačno ponovno ocjenjivali društvene skupine.
Kod konzervativaca je poticanje na apstraktno mišljenje povećalo važnost koju su pridavali pravednosti, a to je pak bilo povezano s pozitivnijim osjećajima prema nenormativnim skupinama.
Statistički model podržao je mogućnost da pravednost posreduje između apstraktnog mišljenja i smanjenja predrasuda, što se naziva medijacijom.
Prema nekim skupinama nije bilo promjene
Zanimljiv nalaz studije je da se učinak nije pojavio u stavovima prema crncima i Latinoamerikancima, niti prema bijelcima i kršćanima.
Apstraktno mišljenje, dakle, nije općenito povećalo naklonost prema svim manjinama ili ljudima. Ono je smanjilo određene predrasude prema onim skupinama koje su sudionici mogli doživljavati kao odstupanje od tradicionalnih vrijednosti. Treba istaknuti da su istraživači mjerili samo eksplicitno iskazane stavove, a ne nesvjesne asocijacije ili stvarno ponašanje prema pripadnicima tih skupina.
Oprez s tumačenjem rezultata
Zanimljivo je istaknuti da su neka kasnija istraživanja pokazala da apstraktno mišljenje samo po sebi ne jamči tolerantnost ili moralnost. Naime, ono može smanjiti političku polarizaciju kada istakne zajednički nacionalni identitet, ali je može i povećati kada u prvi plan dovede identifikaciju s nekom skupinom poput stranačke pripadnosti.
Redovita profesorica na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Mirjana Tonković kaže da nalazi govore u prilog tome da poticanje apstraktnog razmišljanja može smanjiti iskazivanje nekih predrasuda, ali upozorava da treba biti oprezan s generalizacijama i praktičnim implikacijama.
"Posebno zato jer neka istraživanja pokazuju da apstraktna razina mentalne konstrukcije potiče oslanjanje na stereotipe prilikom procjene pripadnika nekih društvenih skupina. Važno je istaknuti da se dobiveno smanjenje negativnih stavova odnosilo samo na nenormativne skupine, a ne na sve manjine", kaže Tonković.
"Autori pretpostavljaju da se pozitivan učinak javlja kada predrasude postoje, ali su ljudi svjesni da društvo određenu skupinu ne tretira pravedno. Zato prilikom čitanja medijskih vijesti o pripadnicima manjina treba razmišljati o razlozima njihovih postupaka, položaju njihove skupine i o tome odnosimo li se kao društvo prema njima pravedno.
Isticanje pripadnosti nekoj društvenoj skupini uvijek potiče podjele i razmišljanje o razlikama između 'nas' i 'njih', pa je poželjno isticati ono šire što nam je zajedničko: ljudskost, bliskost, potrebu za sigurnošću i pripadanjem", zaključuje Tonković.