U HRVATSKOJ, zemlji mnogih apsurda, možda i nije čudno što upravo SDP inzistira na smjeni glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, premda je iza brave spremio Sanadera, a usto dobio i čitav niz osuđujućih presuda protiv bivših visokih dužnosnika HDZ-ove Vlade.
Milanović i društvo osuli su paljbu po Bajiću nakon što su se probudili iz višegodišnjeg drijemeža. Nekako, kao da ih je sve potreslo što DORH i Uskok konačno odrađuju zamišljenu zadaću. Dakako, teško se othrvati dojmu prilagođenog "tajminga", koji su dobro iskoristili pojedinci za čuvanje reda unutar HDZ-a. Prvo Sanader s Glavašem, a onda Kosorica sa Sanaderom. Sve u režiji Vlade Šeksa, koji je godinama kadrovirao po pravosuđu.
Bez laboratorijskih uvjeta presudan je osjećaj za realitet
Teško je, međutim, u Hrvatskoj očekivati laboratorijske uvjete, potrebno je, prije svega, imati snažan osjećaj za realitet, ono što se može i da napraviti. A tu je vještinu Bajić savladao najbolje od svih. Ladice DORH-a pune su mračnih tajni, materijal je prikupljan godinama. Nije sve ekspeditivno procesuirano, brojni su slučajevi čekali svoje vrijeme. A onda su ipak došli na red. Poput privatizacije splitskog Konstruktora. Čekalo se, ali i dočekalo.
Najveća smetnja procesuiranju slučaja i nije bio šef Konstruktora Željko Žderić, rado viđeni gost Ive Sanadera, već državni tajnik ministarstva financija, ravnatelj Porezne uprave Ivica Mladineo. Konačno, kad su novi vjetrovi zapuhali, uoči Šukerovog odlaska s vruće fotelje šefa državnih financija, Konstruktor je konačno otpremljen put suda. Znači, ipak se može.
Svakako ne treba zaboraviti ni već cijelo desetljeće vrući slučaj Hajduk. Optužnica se prije sedam godina vratila na doradu, još nije vraćena. A među optuženima su neka vrlo ugledna imena. Nadan Vidošević, Vedran Rožić, Ivica Šurjak... Vjerojatno čeka svoje vrijeme.
Mračna Lora
Bajić se osim na udaru SDP-ovaca našao i na meti niza istraživačkih novinara, koji upozoravaju na njegovu ulogu u slučaju Lora.
Kao vojni tužitelj potpisao je nalog za pritvaranje 44 osobe osumnjičene za terorizam. Civili srpske nacionalnosti iz Splita i okolice nisu otpremljeni u Okružni zatvor Bilice, već u zloglasnu Loru.
Nije trebalo dugo čekati. Bajić je morao na očevid sa istražnim sucem Boškom Jurišićem. Kažu da je morao primijetiti da su pritvorenici zlostavljani. Torturu Lori nisu preživjeli Nenad Knežević i Gojko Bulović. Tek deset godina kasnije predmet je došao na sud, nakon što je Bajić, kao šef splitskog tužilaštva, 2001. godine ponovno pokrenuo istragu.
Trebalo je, kao i u ostalim delikatnim predmetima, čekati povoljne okolnosti, ali slučaj je na koncu ipak procesuiran. I tu se mišljenja razilaze. Postoje mišljenja da je Bajić trebao obuhvatiti i vrh Vojne policije na čelu s generalom Matom Laušićem, koji nije napravio ništa da se zločini u Lori na vrijeme procesuiraju. No, umjesto toga, osuđen je tek onaj najniži rang, čuvari i uprava Vojno istražnog centra Lora.
Dokidanje vertikale odgovornosti nije specifičnost samo Lore, takav rukopis vidjeli smo i u aferi Wessels u Brodosplitu, kad su Bajićevom istražnom zahtjevu izmakli članovi Nadzornog odbora predvođeni ministrom Brankom Vukelićem i tadašnjim organizacijskim tajnikom HDZ-a Sinišom Poljakom. No, ponovno se treba pozvati na osjećaj za realitet i moguće. Tako je to bilo 2007. godine u doba kad su Ivo Sanader i njegova korupcijska hobotnica bili na vrhuncu moći. Danas stvari već sasvim drugačije stoje, i ne samo zbog novog Kaznenog zakona.
Sanader nije pobjegao - potjeran je Nijemcima!
Griješe oni koji misle da je Bajić tek tako zadržao svoju fotelju svih ovih godina. Profesionalac prije svega, imao je dovoljno diplomatske umješnosti i instinkta da preživi sve krizne situacije i ne povuče krivi potez u krivo vrijeme. Čini se kao da se to njemu zapravo ne može ni dogoditi.
Svoj međunarodni ugled i reputaciju koja ga je dovela na čelo DORH-a 2002. godine, posljednjim je akcijama dodatno osnažio. Djeluje kao da ni promjena vlasti neće ozbiljnije narušiti njegovu poziciju, unatoč kritikama Zorana Milanovića i SDP-a na formalnoj razini.
Mnogi su se, recimo, prije mjesec dana pitali kako je bilo moguće da Sanader onako nonšalantno zbriše iz zemlje. Kako se stvari razvijaju, sve se više nameće zaključak da nije pobjegao, već je stjeran. Tamo gdje ga traže zbog korupcije najvišeg ranga i štete teške 3,7 milijardi eura. Prema tome se čak i naše najkrupnije afere sa Fimi-medijom, Podravkom i HAC-om čine kao dječja pjesmica...
Kupnja Hypo banke pokazala se kobnom za Bayerische Landesbank, a kad je zaštita nacionalnih interesa u pitanju, Nijemci su već pokazali da im utjecaj dobrano prelazi granice Bundesrepublike. Kad nazove Angela, kod nas svi stoje mirno, a premijeri se opraštaju od funkcije uz pogled usmjeren ka novim životnim izazovima. Neće valjda sad i za Bajića trebati zvati?