Temeljem te odluke, navodi izvor u Vladi, tadašnji je ministar javnih radova 19. prosinca 2003. potpisao druge izmjene Okvirnog sporazuma.
Tim izmjenama precizirano je da "Dionica II znači radove koje će Bechtel izvršiti na pravcu koji strane mogu dogovoriti, najkasnije do izdavanja potvrde o preuzimanju radova određenim u članku 6, strana 3 i 4 Sporazuma", odnosno dionice Bosiljevo-Sv. Rok.
Bivši premijer i ministar javnih radova Račan i Radimir Čačić tvrde da su tim izmjenama izbjegli obvezu izravnog ugovaranja alternativne dionice i, umjesto obveze, novoj Vladi ostavili mogućnost da dogovori alternativnu dionicu, ali i da, ako želi, to izbjegne.
U Vladi tvrde da se riječ "može" u drugim izmjenama Okvirnog sporazuma odnosi isključivo na rok ugovaranja, odnosno da Vlada mora ugovoriti novu dionicu, ali ne i u propisanom roku.
Po osnovnom Okvirnom sporazumu između Vlade i Bechtela iz 1998., ta je tvrtka trebala graditi tri dionice autoceste Bregana-Dubrovnik: Bregana-Jankomir, Zagreb-Sisak i Sisak-granica s BiH.
Prvim izmjenama Okvirnog sporazuma, od 24. srpnja 1999., dionica III, dakle Sisak-granica s BiH, zamjenjena je dionicom Bosiljevo-Sv. Rok.
Drugu izmjenu Okvirnog sporazuma, na koju se poziva aktualna Vlada, potpisala je 11. prosinca 2003., dakle, nakon izgubljenih parlamentarnih izbora, Vlada premijera Ivice Račana.
Na prozivke zbog izravne pogodbe, Banski dvori uzvraćaju podatkom da je samo prošle godine bilo 3.450 zahtjeva za izravnom pogodbom, a realizirano ih je 2.700.
Samo HŽ, Hrvatske ceste i Hrvatske autoceste imali su 64 postupka izravnog ugovaranja, a ukupna vrijednost tako ugovorenih poslova dosegnula je oko 1,4 milijarde kuna.
(Hina) xibob/xum ysšh