Bortek Knešaurek ustvrdila je da se ne radi o želji za dokazivanjem kriminalnih radnji već pokušaju njezine diskreditacije, kako bi joj se onemogućio daljnji rad.
"Sve je počelo nakon što sam dala neopozivu ostavku na dužnost ravnateljice Državnog zavoda u ožujku 2000. jer nisam željela provesti smanjenje dječjeg doplatka i porodiljnih naknada", rekla je Bortek Knešaurek.
Tjedan dana nakon podnošenja ostavke u Zavod je, zbog anonimne prijave, došla krim-policija, a potom i financijska policija čija je istraga trajala godinu dana. Kroz to vrijeme, tvrdi Bortek Knešaurek, nije joj bio omogućen uvid u tijek istrage, niti je znala za što je sumnjiče.
Po njezinim riječima, odvjetnik joj je kazao kako je niti jedan svjedok nije teretio za bilo koje kazneno djelo koje joj se stavlja na teret.
Komentirajući izvještaj državne revizije, na temelju kojeg je pokrenuta istraga, Bortek Knešaurek je ustvrdila da za nabavu materijala nije trebalo provoditi javne natječaje.
Za adaptaciju prostora Državnog zavoda nije trebao javni natječaj jer niti jedna investicija nije bila veća od 400.000 kuna, a sredstva su dodijeljena iz Ministarstva financija. Kada je profunkcionirala državna riznica sredstva su se izravno doznačavala izvođačima radova.
Kreditne kartice koristile su se za plaćanje hotelskih računa i reprezentacije, uz predočenje računa koji su opravdavali potrošena sredstva, rekla je Bortek Knešaurek.
Sredstava za nabavu informatičke opreme - 104 računala i 23 servera osigurana su iz proračuna, a cijeli je postupak proveden preko Ministarstva financija.
Odbacila je i optužbe da je pomoć siromašim obiteljima dijelila bez kriterija, jer je pomoć odobravana u skladu s preporukama Centara za socijalnu skrb, te kao neistinite opovrgnula tvrdnje da je samoj sebi isplaćivala prekovremene sate, a djelatnicima Zavoda odobravala beskamatne pozajmice.