Osim zaštite identiteta djece žrtava nasilništva, Gordana Buljan-Flander zalaže se i za neotkrivanje osobnih podataka maloljetnih nasilnika jer smatra da to u terapiji i radu s takvom djecom može samo odmoći.
Po njezinom mišljenju, mediji su proteklih godina najviše pridonijeli da problem zloostavljane djece dobije "na težini", odnosno u osvješćivanju javnosti. No, istodobno je, kako je rekla, zabilježeno nekoliko slučajeva u kojima su odigrali negativnu ulogu. Kao primjer navela je slučaj dviju djevojčica oboljelih od AIDS-a.
"Svi koji su djevojčice javno spominjali, uključujući i političare, prekršili su sve etičke norme", ustvrdila je.
Upozorila je da novinari kod izvješćivanja o maloljetnicima ne bi smjeli objaviti ne samo identitet nego i niti jedan podatak na osnovu kojih bi mogli biti prepoznati u svojoj okolini. Tako je navela primjer seksualno zlostavljane djevojčice koju su školske prijateljice prepoznale po pisanju medija te joj postavljale pitanja koja su izazvala dodatnu traumu.
Po njezinim riječima, stručnjaci koji rade s djecom se nakon toga susreću s još većim problemom jer se gubi povjerenje žrtve i roditelja.
"Na naplatu nam dolazi sve ono što smo učinili na zanemarivanju djece i rada s njima", kazala je Gordana Buljan-Flander, komentirajući podatak da je 27 posto djece svakodnevno izloženo nasilju u školama.
Podsjetila je da su u Hrvatskoj početkom 90-tih psiholozi bili dostupni u svim fazama dječjeg odgoja i obrazovanja, dok primjerice danas u zdravstvu radi samo 20-tak stručnjaka.
Zamjenik pučke pravobraniteljice za djecu i mladež Gregori Graovac također je naglasio važnu ulogu medija u "senzibiliziranju" javnosti na probleme zlostavljene djece, posebice u slučajevima kada su "zakazale institucije".
No, on smatra da sadašnji novinarski kodeks ne štiti dovoljno djecu te da bi udruženje novinara trebalo dati neke smjernice kako izvještavati o maloljetnicima.
Kao primjer naveo je Italiju gdje je, kako je rekao, strogo zabranjeno otkrivanje identiteta.