KAD su u Ceutu u samo jednom danu počeli ulaziti deseci tisuća ljudi, mali grad na sjeveru Afrike našao se u stanju potpunog kaosa.
Ljudi su dolazili iz susjednog Maroka. Mnogi su plivali uz obalu i zaobilazili graničnu ogradu preko lukobrana, dok su drugi prelazili kopneni dio granice. Ubrzo su se ulice, parkovi i plaže napunili ljudima, a Španjolska je u grad poslala vojsku i dodatne policijske snage.
Španjolska vlast procjenjuje da je u Ceutu ušlo oko 50.000 ljudi, dok lokalne vlasti govore o približno 60.000. Oko 25.000 ljudi do petka se već vratilo u Maroko. Poginule su 34 osobe.
Razmjeri krize još su veći kada se zna koliko je Ceuta mala. Grad ima oko 84.000 stanovnika i prostire se na samo 18.5 četvornih kilometara. Dolazak desetaka tisuća ljudi za njega je golem udar.
Španjolski grad s druge strane mora
Ceuta na prvi pogled izgleda kao bilo koji španjolski grad uz more. Na ulicama se govori španjolski, plaća se eurima, na zgradama vise španjolske zastave, a stanovnici imaju španjolske dokumente.
Samo što se Ceuta ne nalazi u Europi.
Smještena je na krajnjem sjeveru Afrike, uz Gibraltarski tjesnac. S tri je strane okružena morem, a s četvrte graniči s Marokom. Od španjolskog Algecirasa dijeli je približno sat vremena vožnje trajektom preko Gibraltarskog tjesnaca.
Zajedno s Melillom, drugim španjolskim gradom na sjeveru Afrike, čini jedinu kopnenu granicu Europske unije s Afrikom.
Upravo zbog toga Ceuta privlači ljude koji pokušavaju doći u Europu. Za ulazak na teritorij Španjolske nije potrebno preploviti cijelo Sredozemno more. Dovoljno je prijeći kopnenu granicu ili preplivati kratku udaljenost uz obalu.
No ulazak u Ceutu ne znači da se može jednostavno sjesti na trajekt i nastaviti prema Madridu, Parizu ili Berlinu. Španjolske vlasti na brodskim i zračnim linijama iz Ceute prema ostatku zemlje provjeravaju identitet i dokumente putnika.
Kako je počela sadašnja kriza?
Pritisak na grad rastao je danima. Sve je više ljudi pokušavalo doplivati iz Maroka, a prihvatni centri brzo su se napunili.
Španjolska vlada tvrdi da su krijumčarske mreže iskoristile nedavnu odluku Vrhovnog suda. Sud je zaključio da se ljude koji pokušavaju ući u Ceutu morem ne smije automatski vratiti bez pojedinačnog postupka.
Društvenim mrežama potom su se proširile poruke da onaj tko dopliva do Ceute neće biti vraćen u Maroko. Španjolske vlasti tvrde da su te poruke širile krijumčarske mreže kako bi potaknule ljude na prelazak.
To ipak ne objašnjava potpuno kako se u samo nekoliko sati pred jednom od najčuvanijih granica Europske unije okupilo toliko ljudi. Španjolska zasad ne optužuje Maroko da ih je namjerno propustio, ali se svejedno pojavilo pitanje je li Maroko oslabio nadzor na svojoj strani granice. Odnosi Madrida i Rabata već su godinama složeni, a migracije su se i prije koristile kao politički pritisak.
Migranti su već bili dio sukoba Španjolske i Maroka
Slična kriza dogodila se u svibnju 2021. godine. U Ceutu je tada tijekom dva dana ušlo oko 8000 ljudi, među kojima je bilo mnogo djece i maloljetnika bez pratnje.
Marokanske snage gotovo ih nisu zaustavljale. U pozadini je bio diplomatski sukob između Maroka i Španjolske.
Španjolska je dopustila liječenje Brahima Ghalija, vođe pokreta koji traži neovisnost Zapadne Sahare. Maroko taj teritorij smatra svojim i takav je potez Madrida doživio kao neprijateljski.
Ni sada nije potvrđeno da je Maroko namjerno otvorio granicu. No iskustvo iz 2021. objašnjava zašto se ta sumnja odmah pojavila.
Pojavila se i teorija s Izraelom
Jedna od teorija povezuje krizu s nedavnim približavanjem Španjolske i Alžira, glavnog marokanskog regionalnog suparnika.
U širem je kontekstu i savez Maroka s Izraelom, sklopljen nakon što su Sjedinjene Države priznale marokanske pretenzije na Zapadnu Saharu.
Zasad, međutim, nema dokaza da su Alžir, Izrael ili širi geopolitički odnosi izravno izazvali masovni dolazak migranata u Ceutu.
Prvo su je osvojili Portugalci
Ceuta je važna mnogo dulje nego što postoji Europska unija. Smještena je na ulazu u Sredozemno more, na mjestu kojim su stoljećima prolazili trgovački i vojni putovi.
Gradom su u različitim razdobljima upravljali Feničani, Rimljani, Bizantinci i muslimanske države sa sjevera Afrike.
Portugalci su Ceutu osvojili 1415. godine. Osvajanje grada često se smatra početkom portugalskog širenja izvan Europe.
Portugal i Španjolska kasnije su nekoliko desetljeća imali zajedničkog kralja. Kada je Portugal 1640. ponovno postao neovisan, stanovnici Ceute odlučili su ostati uz španjolsku krunu. Portugal je Lisabonskim sporazumom iz 1668. priznao da Ceuta pripada Španjolskoj.
Maroko danas ne priznaje španjolsku vlast nad Ceutom i Melillom te ih smatra okupiranim teritorijima. Španjolska to potpuno odbacuje i oba grada smatra sastavnim dijelovima države.
Grad u kojem se miješaju Afrika i Europa
Život u Ceuti ne vrti se samo oko ograde, policije i migranata.
U gradu zajedno žive velike kršćanske i muslimanske zajednice te manje židovske i hinduističke zajednice. Na ulicama se uz španjolski često čuje darija, arapski govor karakterističan za Maroko.
Na relativno malom prostoru nalaze se crkve, džamije, sinagoga i hinduistički hram. Španjolske kavane i trgovine stoje pokraj lokala sa sjevernoafričkom hranom. Mnogi stanovnici imaju obiteljske, prijateljske ili poslovne veze s ljudima s druge strane granice.
Grad se uvelike oslanja na javni sektor, trgovinu, usluge i luku. Pripada Europskoj uniji, ali nije dio njezina carinskog područja. U Ceuti se ne naplaćuje uobičajeni španjolski PDV, nego poseban lokalni porez, pa su neki proizvodi jeftiniji nego u ostatku zemlje.
Portugalska prošlost također je i dalje vidljiva. Ceuta ima crno-bijelu zastavu preuzetu iz portugalskog razdoblja, a njezin je grb vrlo sličan starom portugalskom grbu.
U središtu grada nalaze se Kraljevske zidine s jarkom ispunjenim morskom vodom. Jarak prolazi kroz utvrdu, povezuje dvije gradske uvale i dovoljno je širok da njime mogu ploviti manji brodovi i kajaci.
Grad koji stalno živi uz granicu
Granica u Ceuti nije nešto udaljeno od svakodnevnog života. Ona utječe na trgovinu, promet, radna mjesta i odnose među ljudima.
Svako zatvaranje prijelaza ili pogoršanje odnosa Madrida i Rabata brzo se osjeti u gradu. Iskustvo iz 2021. pokazalo je i da migracije mogu postati dio političkog sukoba između dviju država.
Ceuta je zato mnogo više od malog grada uz more. Ona je istodobno španjolski grad, afrička luka, vanjska granica Europske unije i teritorij koji Maroko smatra svojim.
Aktualna kriza ponovno je pokazala koliko je taj položaj osjetljiv. Kada se na granici u kratkom vremenu pojave deseci tisuća ljudi, problem grada s 83.000 stanovnika gotovo istog trenutka postaje problem cijele Španjolske i Europske unije.