Rasprave unutar Konvencije o budućnosti Europe veoma su žustre oko problema institucija, a brojne zemlje odbijaju dovesti u pitanje ravnotežu definiranu na summitu u Nici u prosincu 2000. godine (sastav Europske komisije, broj glasova svake zemlje u Vijeću, broj zastupnika svake zemlje u Europskom parlamentu).
Na summitu u Solunu, Konvencija, kojom predsjeda Valerie Giscard d'Estaing, trebala bi predstaviti nacrt europskog ustava.
Francuska i pet zemalja utemeljiteljica EU (tri zemlje Beneluxa, Njemačka i Italija) zagovaraju sveobuhvatne institucionalne reforme kako bi proširena Europa mogla učinkovitije djelovati.
Zemlje koje zagovaraju institucionalni status quo su Španjolska, Poljska, Velika Britanija i male zemlje.
Chirac je podsjetio da je kao "glavnu zaokupljenost" Francuske predstavio:
- "stabilno predsjedništvo Europskog vijeća, tj. izbor kvalificiranom većinom na dvije i pol godine, jednom obnovljivo, te predsjednika koji bi obnašao funkcije puno radno vrijeme.
- "snažnu Europsku komisiju na čelu s predsjednikom kojeg bi birao Europski parlament i koji bi mogao organizirati i rukovoditi svojim timom".
- "proširenje na što je više moguće područja glasovanja kvalificiranom većinom.
- "postojanje europskog ministra vanjskih poslova koji bi dao suvislost i podstrek vanjskoj politici Unije".