D. Grlić filozofiju je diplomirao 1955. u Zagrebu, gdje je i doktorirao 1969.
Kao mladog sljedbenika revolucionarne teorije i prakse, njegovo ga je uvjerenje odvelo na robiju na Goli otok i potom osudilo na mukotrpno obnavljanje građanske egzistencije, piše Grlićeva nasljednica na katedri Nadežda Čačinović u povodu dvadesete obljetnice smrti.
Radio je kao urednik u Leksikografskom zavodu u Zagrebu (1960-1971) te predavao estetiku na sveučilištu u Beogradu (1971-1973) i u Zagrebu (1973-1984).
Zanimao se problematikom estetskoga, posebno ograničenošću i povijesnom zastarjelošću estetike kao znanstvene discipline.
"Bio je filozof u tradiciji tzv. lijeve misli, mišljenja na Marxovu tragu, ali prije filozof u tradiciji kritičkog mišljenja, mišljenja protiv autoritarnog i nedemokratskog poretka", ocjenjuje Nadežda Čačinović.
Objavio je mnoge radove s područja filozofske leksikografije i bio istaknuti prevoditelj s njemačkog jezika. Napisao je više djela među kojima i četvorotomnu Estetiku (1974-79). Prevođen je na mnoge svjetske jezike, a Odabrana djela izašla su mu posthumno, 1988.
(Hina) xiluc ysšh