Brojni strani radnici u Hrvatskoj rade za minimalne plaće, ne mogu pronaći smještaj ili žive u neadekvatnim prostorima, dok je postupak priznavanja diploma za one visokoobrazovane suviše dug i kompliciran, istaknuli su iz Isusovačke službe za izbjeglice.
''Osim migranata, izbjeglica i raseljenih osoba, sve češće nam se obraćaju i strani radnici jer njihova situacija nije mnogo drugačija. Oni, nažalost, nisu toliko u fokusu niti mogu izraziti svoje poteškoće, izazove s kojima se susreću, pa i kršenje radnih prava'', rekao je pater Stanko Perica, ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice u jugoistočne Europi na konferenciji za novinare.
Rad za minimalac, često bez jasnog ugovora, te neispunjavanje obveza poslodavaca ili agencija samo su neki od problema koji muče strane radnike, upozoreno je u povodu Međunarodnog praznika rada.
''U Hrvatskoj je vrlo teško pronaći smještaj ako si stranac. Mnogi ljudi a priori ne žele iznajmiti svoj stan strancu, dok su drugi spremni iznajmiti svoje prostore, ali samo većem broju stranaca, čime ti prostori postaju neadekvatni za njihov smještaj'', kazao je Perica.
Mnoge su osobe bile primorane ostaviti svoju djecu u zemljama iz kojih su otišle, a dolazak njihove djece, odnosno spajanje obitelji, također hrvatski propisi otežavaju. Perica je naveo primjer dvoje roditelja iz DR Konga, čijih petero djece živi s bakom u ratnoj zoni na granici na Ruandom.
''Da bi ih doveli u Hrvatsku, prema Zakonu o zdravstvenom osiguranju stranaca, oni moraju platiti za godinu dana tisuću eura po djetetu, ukupno pet tisuća eura. Jasno da im njihova plaća to ne omogućuje'', rekao je Perica.
Među strancima visokoobrazovani koji rade nekvalificirane poslove
Među stranim radnicima u Hrvatskoj također ima i visokoobrazovanih osoba, ali su primorane raditi poslove ispod svojih kvalifikacija zbog toga što je postupak priznavanja diploma sa stranih sveučilišta vrlo spor i zahtijeva brojne dokumente do kojih je ponekad nemoguće doći.
''Moje se sveučilište u Hersonu, koji je bio pod okupacijom, nalazi u vrlo teškoj situaciji. Htjela bih raditi kao psiholog u Hrvatskoj i pomagati ne samo ukrajinskoj djeci već svima'', kazala je Valerija Movenko iz Ukrajine, koja trenutno radi kao dječji psiholog u Isusovačkoj službi za izbjeglice.
''U Hrvatsku sam došla prošle godine. Diplomirala sam poslovni menadžment i administraciju, trenutno radim na poslovima čišćenja, a uz to pomažem drugim ljudima iz Afrike. To su ljudi koji su mnogo propatili jer godinama žive vrlo niskim standardom'', rekla je Helena Da Costa Brinco iz Angole.
Yordan Oliver Vega iz Kube također želi raditi u Hrvatskoj, međutim, njegov je problem što je odustao od zahtjeva za azil kada je dobio posao, pa je svoj boravak riješio preko radne dozvole. Međutim, ta je dozvola istekla, a Ministarstvo unutarnjih poslova odbija mu izdati novu. ''Rečeno mi je da moram napustiti zemlju. To mi je teško palo jer želim ostati ovdje, tu imam prijatelje i novi život. Sad čekam već pet mjeseci rješenje svoje situacije'', kazao je.
Prema Zakonu o strancima, moguće je raditi na temelju radne dozvole čak i ako je netko odustao od zahtjeva za azil, pojasnio je pater Perica, koji se nada da će skorašnje izmjene zakona dovesti do određenih poboljšanja. Upozorio je i na problem rasizma prema osobama iz Afrike i Latinske Amerike, a riječ je o dobronamjernim ljudima i vrijednim radnicima.