Autor je prije projekcije izjavio da je danas u Auschwitzu sjećanje na žrtve nacističkih zločina, a da u Hrvatskoj još nije progovoreno o mnogim nevinim žrtvama boljševizma, koji nije nikad sankcioniran.
Godine 1944. u Dubrovniku je počinjeno niz zločina s elementima genocida, kazao je.
Dr. Hrvoje Kačić izjavio je prije filma da su Dubrovčani redovito odlazili na Daksu na sv. misu 24. listopada, ali tek su nakon 1991. mogli o tome slobodno govoriti
Ocijenio je da ni danas nije o tome dovoljno informirano.
U filmu je iznesen podatak da je od 1941. do dana "kad su partizani ušli u Dubrovnik" 18. listopada 1944. život izgubilo oko 80 ljudi te da je rat relativno mirno prošao na dubrovačkom području, a da je od tog dana u krakom vremenu 115 ljudi ubijeno.
Partizani su ušli bez otpora i to je prvi grad u Hrvatskoj kojeg su trajno zaposjeli, rečeno je.
Potom se dogodilo nekoliko masovnih pogibija, a najveća na otočiću Daksa kad su stradale najmanje 44 žrtve od čega 7 svećenika. Među njima je bio i otac Petar Perica, autor pjesme Zdravo Djevo, Kraljice Hrvata.
Potom je OZNA zarobljenike odvodila na Korčulu gdje ih je likvidirala, rečeno je u filmu.
Film prati i stradanja Dubrovčana koji su nakon 18. listopada 1944. mobilizirani u parizanske jedinice na najtežim dijelovima ratišta, kad ih je poginulo više desetaka, nevičnih borbi, istaknutih u prve redove slabo nenaoružanih ili su likvidirani.
(Hina) xiluc yjn