"Književna republika" nasljednik je časopisne koncepcije koju je reprezentirala "Republika" koju je u okviru Društva hrvatskih književnika od 1986. do 2002. uređivao Visković.
"Uredništvo koje je dosad uređivalo Republiku namjerava slijediti model središnjega književnog časopisa nacionalne kulture, u kojem se okupljaju pisci različitih naraštaja, osobnih poetika i političkih nazora", piše Velimir Visković u tekstu "Riječ urednika", prvoga dvobroja, objašnjavajući uredničku koncepciju novoga časopisa.
Nakon što se dio članova DHK, kako napominje, nezadovoljan političkom instrumentalizacijom Društva odlučio za secesiju i krajem prošle godine osnovao DHP, budući da su urednici "Republike" uglavnom pristupili novom društvu, nestao je razlog da "krnje DHK" bude i ubuduće formalni izdavač tog časopisa.
Napominjući kako promjene "formalnih izdavača" nisu nikakva rijetkost u časopisnoj povijesti, navodi kako je Uprava DHK dočekala njihovu inicijativu "sudskim prijetnjama".
"Razumijevajući strahove tih književnih činovnika, koji su se pobojali da bi krnje Društvo hrvatskih književnika, sada pretvoreno u marginalnu udrugu desničarskih veterana, moglo ostati bez goleme državne dotacije", Visković u nastavku objašnjava kako su odlučili dati njihovu časopisu novi naziv - "Književna republika", jer u krajnjoj liniji Krležina "Književna republika" jest i dosad "bila naš uzor".
U tekstu "Riječ urednika" Visković također piše kako je u želji da izbjegne "dalnje javne sukobe" zamolio sve članove nove udruge, uključene u odbore koji odlučuju o finaciranju časopisa, da podupru i inicijative DHK jer, kako kaže, drži da za hrvatsku demokraciju ne bi bilo dobro da desničarski segment naše književne scene ostane bez svojih glasila.
"Književna republika" zadržala je većinu rubrika "Republike" dok je taj časopis vodio Visković.
U prvom dvobroju poeziju objavljuje Jozefina Dautbegović, Luko Paljetak i Sead Begović. U rubrici "Ogledi, istraživanja" objavljeni su tekstovi Aleša Debeljaka, Pavla Pavličića i Vladimira Bitija.
"Novu prozu" objavljuju Asja Srnec Todorović, Drago Glamuzina i Roman Simić. Posebno je zanimljiv tekst, iz inače opsežne ostavštine Irine Aleksander, "Fuga krležiana".
Od književnih prijevoda časopis donosi "Misli, refleksije, pjesme" Czeslawa Milosza, u rubrici "Arhiv" natpis Josipa Grbelje "Iz političko-policijskih dosjea o Miroslavu Krležu", te polemički tekst Snježane Kordić "Pogled unazad, pogled unaprijed".
U dvobroju 3-4 uvrštena je, uz ino, ratna proza "Posebna veza, neraskidiva" poznatog sociologa Josipa Županova, nastala gotovo prije pola stoljeća.
"Da se Županov kao prozaik dalje razvijao jamačno bi zauzeo mjesto među suptilnijim interpretima ratne i poratne zbilje", piše Tonko Maroević u uvodnom eseju "Ra(t)na proza budućega sociologa".