Na kraju knjige objavljeni su slikovni prilozi iz povijesti irskoga kršćanstva.
Tekst "Plovidbe Svetoga Brendana opata" pripada tzv. "irskim pomorskim putovanjima", a napisan je na latinskom jeziku između godine 800. i 950.
Proučavatelji se uglavnom slažu da su u irskoj narodnoj tradiciji u tijeku dugih stoljeća postojale priče o monaškim putovanjima. Te je priče u 9. st. neki irski književno darovit monah pripisao tada vrlo popularnom sv. Brendanu.
Djelo se u tijeku 10. i 11. stoljeća često prepisivalo i širilo po Europi, a do danas je sačuvano u dvadesetak latinskih inačica.
Brendanovu putu prethodi Barintova priča o njegovu duhovnom sinu Mernoku koji je u potrazi za samotništvom dospio na "Otok radosti" koji se nalazi u blizini "Obećane zemlje" na koju će tek na kraju putovanja dospjeti Brendan sa svojom braćom.
Nakon četrdesetodnevnog posta Brendan uz povoljan vjetar polazi na put.
"Djela Svetoga Brendana ne prestaju fascinirati ni današnjega čitatelja", piše Grubišić i dodaje kako su rijetki tekstovi kojima se bavilo toliko povjesničara, kartografa, kritičara, teologa i književnih povjesnika kao što je to u slučaju s "Plovidbom sv. Brendana".
Poznati srednjovjekovni irski svetac i redovnik Brendan rođen je oko 485., a umro između 570. i 583.
Prijevod Vinka Grubišića prvo je hrvatsko izdanje "Plovidbe Svetoga Brendana opata".
(Hina) xmk ymc