"NEMAM što komentirati, to je odluka Vlade, stvar racionalizacije", kazao nam je večeras Goran Krmpotić šef ukinutog Vladinog ureda za koordinaciju sustava procjene učinka propisa. Ne zna gdje će ga prerasporediti sada kad je ured ukinut. S njim smo razgovarali proteklih dana pokušavajući proniknuti u srž postojanja ureda čije ime, čini se, ne objašnjava dovoljno. In memoriam tom uredu, objavljujemo što je rekao u obranu njegova smisla i svrhe, a Krmpotić ga je branio doista momački.
Upitali smo ga najprije za komentar o burnim reakcijama na izradu rebalansa proračuna i nove namete koje najavljuje Vlada, a koje ovih dana više nego ikada do sada povlače pitanje izdvajanja javnih sredstava za veliku i neučinkovitu državnu upravu. Taj je ured, naime, u nekoliko dana postao simbolom glomaznog državnog aparata unutar kojega funkcioniraju brojne agencije i uredi bez jasne svrhe.
Koliko košta Vaš ured?
Najprije želim reći da sam imenovan u siječnju, Ured do tada nije postojao. Nije imao zaposlenika, nego samo jedan veliki međuprostor od godinu i pol dana kada za njega nisu postojala ni sredstva, niti je imao zaposlenika, ni predstojnika, ni pečata. Tek tada je za naš ured osigurano milijun i pol kuna, što je u prvom rebalansu, u ožujku povećano na 2,7 milijuna. U drugom rebalansu su smanjene stavke, a u trećem je ured ponovno smanjio sredstva po zahtjevu Ministarstva financija.
Čemu vi služite, kojoj svrsi služe mišljenja koja dajete?
Procjena učinaka propisa je alat koji se primjenjuje u Europskoj komisiji od 2002. godine. To su mišljenja koja se daju unaprijed. Primjerice, svaki propis iz gospodarstva ili ekologije morao bi dobiti mišljenje Ureda. Odgovaramo na pitanja kakvi će učinci propisa biti pozitivni ili negativni.
Zar o učincima ne bi trebala razmišljati ministarstva koja predlažu propise - u ovom slučaju Ministarstvo gospodarstva i Ministarstvo graditeljstva i okoliša?
Ne smatrate li da je u tom slučaju ministarstvo u sukobu interesa? Ako ministarstvo predlaže zakon, može li ono dati neovisno mišljenje?
Ali po čemu ste vi uopće kvalificiraniji da dajete takva mišljenja koja se očigledno tiču svih sfera - od gospodarstva do ekologije i prometa?
Po metodologiji, skupu modela, alata, načina, kvalificiranja propisa, načinu rješavanja po standardima, receptima... Kada treba donijeti pojedini propis to je kao kada treba nešto skuhati. Mi znamo metodologija kuhanja, što učinci gospodarskih propisa moraju imati i kako će oni djelovati. Ovaj način je bitni pomak u regulatornoj kvaliteti u ozbiljnijoj pripremi propisa.
Zar javna rasprava ne bi trebala biti taj pomagač Vladi u donošenju odluka i procjenjivanju učinaka zakona i propisa koje planira donijeti?
Javna rasprava je dio te metodologije, no za javnu raspravu nema uvijek vremena. Mi nemamo da raspravimo, primjerice, analizama i rješenjima koje donese svaki Pero Perić s ulice koji misli nešto o PDV-u ili svatko tko je tangiran propisima.
A vi to možete izvesti u dva dana?
U dva dana se ne može ništa učiniti i to je bit bit procjene učinka propisa - da se proces produži na odgovarajuće vrijeme da se svima da dovoljno vremena kako bi se očitovali o određenom pitanju.
Što je odgovarajuće vrijeme?
To bi trebala odrediti Vlada koliko vremena treba, potrebno je na osnovi strateškog planiranja donijeti odluke. Primjerice, da u 2009. Vlada donese plan propisa za 2010. godinu pa se unutar tog plana zahtijevaju da se učini procjena. Evo, donosite novi Zakon o trgovini. Potrebno je učiniti procjenu učinka propisa koja će trajati 30, 40 ili 60 dana. U tom razdoblju svi moraju podnijeti svoje analize i moraju doći do konačne analize kakve će učinke taj propis imati.
Kako je Hrvatska mogla bez vas do sada donositi propise?
Mogli su se donositi i bez toga, ali u Americi prije toga nitko nije radio pa danas rade, Velika Britanija radi nevjerojatno detaljne procjene propisa. Propis se onda ne mijenja nakon šest mjeseci, nego nakon deset godina i stvara se stabilno ekonomsko okuženje.
Kako odgovarate na kritike da je Vaš ured upravo oksimoronski koncipiran - birokracija zaposlena da bi smanjila birokraciju? Konkretno, govorim o angažmanu Vašeg ureda na polju Hitroreza, projekta Ministarstva gospodarstva koji se gotovo više ne spominje.
Prije dvije godine projekt Hitrorez je otišao daleko u svom funkcioniranju, ovo je zapravo nastavak Hitroreza, koji kao projekt ima svoj početak i kraj. On je ukinuo četiri tisuće procedura, pravilnika i akata, ispunio svoju svrhu u tom trenutku. Vlada je neke preporuke prihvatila neke odbila. Prihvatila je 70 posto preporuka što je puno po mom mišljenju.
Kako to da ste smješteni na skupoj lokaciji, samom centru Zagreba, u Gajevoj 4?
Ta lokacija nije atraktivna po ničem osim imenu adrese - Gajeva 4. Ne nudi ništa drugo, nije imala gotovo nikakvu opremu do nedavno i sve smo nabavili putem javnog natječaja osim što smo izravnom nagodbom ugovorili računalne usluge, preko Fine d.d. Smatram da bi trebali biti na Markovom trgu 2, lokacija ureda bi trebala biti blizu uredu premijera.
Ako uzmemo da nam je birokracija preglomazna, zašto niste povukli osobe iz ministarstava da rade u Uredu?
Jesmo, povukli smo jednog iz Ministarstva poljoprivrede.
Ostali?
Ostali su novozaposleni i nisu bili u upravi. Ali za uvođenje nečeg novoga, bolje je imati ljude otvorenije za nove načine rada i razmišljanja, drugačije od onoga što je standardna pojava u državnoj upravi.
Slažete li se sa ocjenama da bi javnu upravu trebalo racionalizirati ukidanjem 30, neki kažu i 70 tisuća mjesta?
Takva odluka mora biti donesena temeljem analiza i ne treba težiti smanjivanju nego efikasnosti. Sigurno treba preispitati broj zaposlenika, ali i sistem nagrađivanja. Imate brilijantne pojedince koje ne možete nagraditi. Treba vidjeti koja su tijela tijekom vremena ispunila funkciju, koja su ju ispunila djelomično, a koja nisu.