Dodatak tom rukopisu čini "Erotica Croatica. Horvatske hervotike", koji u predgovoru "Ilija Abjanić: Liječnik i leksikograf" akademik Ivo Padovan naziva jednim od autorovih "najzanimljivijih djela".
Abjanić je na 104 stranice dvostupačno ispisao više od 4000 riječi -erotskog narodnog nazivlja koje je skupio radeći na Ljekarskom rječniku, od 1897. do 1930.
"Ovo će djelo, uvjeran sam, biti značajan kulturološki događaj prije svega zbog svojih leksikografskih i etnoloških vrijednosti", ističe Padovan, koji je za Abjanićevu ostavštinu doznao tijekom uredničkoga rada na Rječniku medicinskog nazivlja, koji će zajednički objaviti HAZU i Leksikografski zavod.
Padovan smatra da će rječnik "izazvati burne reakcije, jer će i u današnje vrijeme rušiti brojne tabue i pokazati zdrav odnos naroda prema erotici".
Odnos prema erotici pokazatelj je stanja slobode u društvu, smatra Padovan, dodajući kako su svi totalitarni sustavi uvijek imali deklaratorno negativan stav prema erotici, dok su je potajno prakticirali.
Po ocjeni jednog od triju recenzenata akademika Dalibora Brozovića rječnik Ilije Abjanića "zauzima posve posebno mjesto među proizvodima hrvatskog duha", budući da je u hrvatskoj filološkoj literaturi, književno-povijesnoj i jezikoslovnoj, erotska problematika prilično skromno obrađivana.
Napominjući kako je "erotski izražajni arsenal" zanimljiv za razne lingvističke dicipline, Brozović u uvodnom tekstu rječniku "Horvatske hervotike Ilije Abjanića" piše kako se čini da je danas vrlo mnogo od Abjanićeva materijala živo, iako je od redakcije teksta prošlo sedamdeset godina. Samu riječ "hervotike" Brozović tumači kao "ložničica".
Analizirajući fonetske i druge osobine Abjanićevih zapisa, zaključuje kako oni nisu samo iz Slavonije i Dalmacije, nego nalazi i kajkavizme, pa i zapise koji potječu od ljudi iz Bosne.
Zagrebački nakladnik Exlibris u Abjanićevu "Eroticu Croaticu" (str. 321) uvrstio je i autograf te knjigu popratio likovnim prilozima slikara. Neki crteži objavljeni su po prvi put, primjerice Sergija Glumca, Vilima Svečnjaka i Vilka Šeferova, a više crteža Milivoja Uzelca preuzeto je iz jednog erotskog romana objavljenog u Parizu 1938.
Knjiga je tiskana prema želji autora s posebnom naznačenom numeracijom i otisnuta je u 999 primjeraka.