FRANCUSKI predsjednik Emmanuel Macron trebao bi prije Božića najaviti izgradnju šest novih nuklearnih reaktora tipa EPR na tlu Francuske, objavio je u utorak dnevni list Le Figaro.
Na početku svog mandata Macron je obećao da će do 2035. smanjiti udio nuklearne energije sa sadašnjih 75% na 50%. No, aktualna energetska kriza promijenila je prioritete Pariza.
Prema tumačenju francuskih medija, na novu odluku utjecao je drastičan rast cijena nafte i plina. Izgradnjom novih nuklearki Francuska bi mogla smanjiti svoju ovisnost o uvozu energenata i istovremeno nastaviti smanjivati svoje emisije CO2.
Slične najave o potvrđivanju ili povećavanju važnosti uloge nuklearne energije za smanjivanje emisija CO2 stižu i iz brojnih drugih zemalja, od Kine i Bjelorusije, preko Indije, Bangladeša i Mađarske, do Velike Britanije i SAD-a.
Nameće se pitanje treba li i Hrvatska, u kojoj se posljednjih dana također bilježi vrtoglavi rast cijena energije, a time i ostalih proizvoda, uložiti u nuklearnu energiju. Naime, Hrvatska bi to mogla učiniti relativno jednostavno, tako da se uključi u izgradnju novog reaktora Krško 2, za koji je Slovenija upravo izdala energetsku dozvolu, što je korak prije odluke o gradnji.
Nuklearnu energiju podržava i UN
Polemike o prednostima i nedostacima nuklearne energije vode se već desetljećima. No sve je više političara i organizacija, pa čak i zelenih, koji prepoznaju važnost nuklearki za prijelaz na ugljično neutralne izvore.
Gospodarska komisija Ujedinjenih naroda za Europu u kolovozu je objavila dokument u kojem je istaknula da bi nuklearna energija mogla pomoći u ostvarivanju klimatskih ciljeva koji su zacrtani Pariškim sporazumom i Agendom za održivi razvoj 2030.
"Nuklearna energija važan je izvor električne energije i topline s niskim udjelom ugljikova dioksida te može pridonijeti postizanju ugljične neutralnosti i na taj način pomoći u ublažavanju klimatskih promjena", rekla je izvršna tajnica UNECE-a Olga Algayerova.
U kratkom izvještaju o novoj tehnologiji agencija je upozorila da "istječe vrijeme za brzu transformaciju globalnog energetskog sustava" jer fosilna goriva i dalje čine više od polovice proizvodnje električne energije u regiji UNECE-a koja uključuje zemlje Europe, ali i zemlje u Sjevernoj Americi, Srednjoj Aziji i Zapadnoj Aziji.
Nuklearna energija je izvor energije s niskim udjelom ugljika zahvaljujući kojem su u posljednjih 50 godina izbjegnute emisije oko 74 Gt CO2, što je gotovo dvije godine vrijednosti ukupnih globalnih emisija povezanih s energijom.
Nuklearna energija trenutno osigurava oko 20% električne energije proizvedene u regiji UNECE-a te oko 43% proizvodnje s niskom emisijom CO2.
Prednosti nuklearne energije
Nuklearna energija je čista na više načina. Prije svega, njezine emisije CO2 su praktički jednake nuli, čak su niže od emisija povezanih sa solarkama.
Ona po jedinici proizvedene energije zauzima vrlo malenu površinu, daleko manju od većine drugih izvora energije. Primjerice, solarne ploče ili vjetroturbine moraju se rasporediti na golemoj površini da bi stvorile istu energiju kakvu stvara jedna nuklearka.
Osim toga, za razliku od obnovljivih izvora, koji ovise o vjetru i suncu, ona je stabilan izvor energije. Štoviše, može služiti kao nadopuna za obnovljive izvore, osobito nove vrste reaktora koji se razvijaju. Starijim reaktorima potrebno je dosta vremena da značajnije povećaju ili smanje proizvodnju energije. No posljednjih godina razvijaju se manji, fleksibilni reaktori koji nemaju takvih problema. Primjerice, TerraPower, projekt koji je osnovao Bill Gates, radi na reaktoru hlađenom natrijem. On, umjesto da koristi toplinu izravno za pokretanje turbine i proizvodnju električne energije, pohranjuje toplinu u spremnik rastopljene soli, gdje se može koristiti za proizvodnju električne energije po potrebi.
Nuklearke omogućuju veliku neovisnost o uvozu fosilnih izvora kao što su plin, nafta i ugljen. Štoviše, novi, mali modularni reaktori (SMR) mogu se postavljati vrlo blizu mjesta potrošnje, pored gradova ili industrijskih postrojenja.
Nedostaci nuklearne energije
Nuklearke imaju lošu reputaciju zbog toga što se povezuju s nuklearnim naoružanjem. No, veza između vojnog i civilnog programa ne postoji odavno ni u zemljama koje imaju nuklearne bombe. Činjenica je da većina zemalja koje koriste nuklearnu energiju za proizvodnju električne energije nema vojni nuklearni program. Za osiguravanje razdvojenosti vojnog i civilnog nuklearnog programa postoje brojne konvencije i kontrola Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA).
Nuklearke također zbog nekoliko havarija imaju lošu sigurnosnu reputaciju iako su po broju žrtava koje uzrokuju jedan od najsigurnijih izvora koji postoje (infografika dolje). Naime, u najvećoj nuklearnoj havariji ikada u Černobilu zabilježeno je 50 izravnih smrti od zračenja te, prema konzorciju UN-a, još oko 4000 smrti koje je dugoročno izazvalo zračenje.
S druge strane, fosilni izvori samo u godini dana u svijetu uzrokuju više od sedam milijuna prijevremenih smrti samo zbog zagađenja zraka.
Jedan od argumenata protivnika nuklearki je i da su skupe. To je trenutno istina, no nije oduvijek bilo tako. Za taj problem postoje dva razloga koji nisu nerješivi. Prvi je to da su sigurnosni standardi danas tako visoki da značajno podižu cijenu izgradnje nuklearki. Drugi je taj što su se nuklearke na zapadu posljednjih desetljeća slabo gradile pa je know how nestao. Primjerice, procjenjuje se da je cijena izgradnje nuklearke u Rusiji, Indiji, Južnoj Koreji i Kini značajno manja nego na zapadu. Naravno, to je dijelom i zbog jeftinije radne snage, ali primarno se radi o tome da te zemlje trenutno grade više reaktora. Osim toga, kada bi se uveo porez na fosilna goriva zbog njihovih emisija CO2, nuklearna energija bi postala značajno konkurentnija.
Problem je i to što izgradnja nuklearki traje prilično dugo, oko deset godina. To podrazumijeva da bi nove nuklearke teško mogle značajnije doprinijeti prelasku na neutralnu energiju do 2035. koji žele ostvariti brojne zapadne zemlje. No, s razvojem know howa, a osobito ako bi se gradili SMR-ovi, vrijeme dovršenja moglo bi se skratiti na nekoliko godina, a veća snaga bi se mogla postići dodavanjem novih modula.
Jedan problem sa SMR-ovima je to što, unatoč tome što postoje brojna moguća rješenja za njihovu izgradnju utemeljena na potvrđenim principima, trenutno još uvijek ne postoje prototipna rješenja To bi moglo značajno usporiti njihovo licenciranje i komercijalizaciju.
Još jedan problem su radioaktivni materijali. Oni su problem u rudnicima gdje se iskapa uran, ali posebno nakon njegova korištenja. No, Finska upravo završava prvo svjetsko odlagalište visoko aktivnog radioaktivnog otpada koje bi trebalo početi raditi kroz dvije godine.
Dodatno, u svijetu se razvijaju tehnologije koje omogućuju da se radioaktivnost iskorištenog materijala značajno smanji. Primjerice, u jednom eksperimentu divovski laser Vulcan u Velikoj Britaniji skratio je životni vijek djelića radioaktivnog otpada s milijuna godina na samo nekoliko minuta. Taj podvig budi nadu da bi najveći problem nuklearne energije - njegov otpad - jednoga dana mogao biti riješen. U tom smislu ne stoji kritika da se nuklearni otpad ostavlja budućim generacijama za milijune godina. Konačno, ironija je da se prilikom iskapanja rudača, tzv. elemenata rijetkih zemalja koji se koriste za vjetroagregate i baterije, također stvaraju velike količine tehnološki koncentriranog prirodnog radioaktivnog materijala poput urana i torija.
Nuklearke kojima nije istekao vijek trajanja nije pametno gasiti
Dok se o izgradnji novih nuklearki može polemizirati, iskustva pokazuju da preuranjeno gašenje reaktora kojima nije istekao vijek trajanja nije dobro rješenje.
Dobar primjer toga je Njemačka. Ona je u samom vrhu po broju instaliranih solarnih sustava i vjetroturbina u svijetu. Za sunčanih i vjetrovitih dana u stanju je gotovo svu svoju potrošnju podmiriti iz tih izvora.
No s druge strane kritičari ističu da je zatvaranje nuklearki u njoj bilo preuranjeno, da nije bilo neophodno te da je došlo uz prilično visoku cijenu.
Primjerice, Njemačka je od 2000. do danas svoje emisije CO2 po glavi stanovnika smanjila značajno manje nego Francuska, koja ima najviše nuklearki u pogonu u Europi i usto je najveći izvoznik električne energije. Francuska je u razdoblju od 1. siječnja do 30. studenog 2019. imala ukupni neto izvoz od 39,4 teravat-sata (TWh).
Njemačka je posljednjih godina čak malo povećala svoje emisije s 8.8 tona po glavi stanovnika 2009. na 9.1 tonu u 2018., kada je Francuska imala samo 5.0 tona. Pritom u Njemačkoj energetika ima udio u emisijama CO2 od čak 44%, dok je on u Francuskoj samo 13% (ostalo otpada uglavnom na transport, zgrade i drugu industriju).
Hrvatska bi u tom smislu mogla profitirati od uključivanja u gradnju reaktora Krško 2.
Također, Hrvatska bi mogla imati koristi i od gradnje novog reaktora Paks 2 u Mađarskoj jer bi mogla kupovati jeftiniju, a pouzdanu struju.
Za kraj istaknimo da je velika analiza znanstvenika s uglednog američkog sveučilišta Massachusetts Institute of Technology (MIT) pokazala je da bi za brzo i efikasno zaustavljanje klimatskih promjena bilo optimalno kombinirati nuklearnu energiju s obnovljivim izvorima.
*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa kako bismo smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost vlastitih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.