Krležin roman preveden je na francuski jezik trideset godina nakon objavljivanja u hrvatskom izvorniku, još prije nego li su u Francuskoj "izmislili" i definirali egzistencijalizam, navodi u članku "Dvije Europe ujedinjene u negodovanju" austrijski pisac i esejist.
Tematski broj kvartalne edicije, koju uređuje Paul Lendvai, bavi se analizom europskih veza uoči širenja Europske unije prema istoku, upozoravajući na stare kulturne veze i problem afirmacije malih naroda i kultura "malih" jezika.
Gauss piše i o pitanju "otpadništva" iz malih kultura, opisujući pritom odnos slovenskog pjesnika Franca Prešerna i njegova prijatelja Stanka Vraza, koji se zbog preuzimanja ilirskih ideja odlučio za pisanje na hrvatskom jeziku.
"Dok se Prešern borio sa slovenskim vjetrenjačama, Vraz se zagrijao za ilirizam i veću državu, tvrdeći da se u svijetu može afirmirati samo narod koji nema manje od 5 do 6 milijuna ljudi", tvrdi Gauss.
S druge strane, dodaje austrijski esejist, Prešern je bio pod utjecajem Friedricha Schlegela koji je poticao nacionalne jezike, domoljublje u književnosti i kulturnu raznolikost. Europa se niti danas, tvrdi Gauss, nije mnogo odmaknula od Schlegelovih optimističkih vizija i Vrazova očaja, a Nijemci i Francuzi još niti danas ne prihvaćaju kulturnu različitost, navodi Gauss.