Gdje je nestala nafta, pitanje je na koje su odgovor potražili američki mediji. Dio nafte ispari, objasnio je za New York Times stručnjak sa sveučilišta Johns Hopkins. Oko 40 posto nafte isparilo je kad je došlo na površinu, a u zadnja dva tjedna je tom procesu pomoglo nevrijeme s jakim vjetrovima.
Preko 4000 brodova koji prikupljaju naftu s površine uspjelo je prikupiti samo djelić. To nije neobično jer pri operacijama čišćenja ti brodovi prikupe samo jedan do dva posto nafte. Operacije prikupljanja ipak će se nastaviti tjednima.
Bakterije i gljivice priskočile u pomoć
Dio nafte je potonuo na morsko dno, gdje bi ona zapravo mogla napraviti najveću štetu. Ipak, najveći dio nafte nalazi se ispod površine, ali iznad morskog dna. Tamo zasad ne čini pretjerano veliku štetu, ali ako je sljedeći uragan otpuše do obale, situacija bi se mogla pogoršati.
Ipak, izgleda da su ljudi ponovno najveće saveznike našli u mikroskopskim bićima. Iskustvo ranijih izlijevanja pokazuje da veći dio nafte počiste bakterije i gljivice koje se hrane naftom. Ta bića razbijaju ugljikovodične spojeve u nafti kako bi se prehranila i reproducirala. Što više nafte ima, to se mikrobi više množe. U pravilu mikroba ima dovoljno da u mjesec ili dva očiste polovicu nafte u bilo kojem izlijevanju. Takvi se mikrobi nalaze u svakom oceanu na svijetu, ali moguće je da u Meksičkom zaljevu ovaj proces teče brže nego na drugim mjestima.
Prirodni saveznici
Mikrobi brže rastu u toplim vodama, kao što je slučaj u Meksičkom zaljevu, nego u hladnom moru, primjerice, oko Aljaske, gdje se dogodila nesreća Exxon Valdeza. Osim toga, nafta je u Meksički zaljev curila i prije nego što su je ljudi uopće počeli koristiti kao gorivo, pa je tamo evoluirala cijela serija mikroskopskih bića koja se hrane "crnim zlatom". Samantha Joye, geokemičarka sa Sveučilišta u Georgiji, navela je kako je razina kisika u dijelovima Meksičkog zaljeva pogođenog izlijevanjem nafte pala. Budući da mikrobi trebaju kisik prilikom hranjenja naftom, može se pretpostaviti da trenutno obavljaju velik posao.
Usto, moguće je da im je pomoglo korištenje kemikalija za raspršivanje nafte. Jednostavno, lakše im je konzumirati manje nego veće kapi nafte, a čini se da im kao hrana odgovaraju i same kemikalije. Ipak, znanstvenici upozoravaju da se ne treba pouzdati samo u prirodni proces, nego da je neophodno jednom za sva vremena zatvoriti oštećeni izvor, što bi se moglo dogoditi za nekoliko tjedana.