NOVA vlast u Zagrebu na čelu s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem najavila je rebalans gradskog proračuna od tri milijarde kuna, a aktualni pročelnici bivšeg gradonačelnika Bandića do sutra moraju otkriti plan ušteda u svojim resorima.
Tim povodom HRT je razgovarao s financijskim stručnjakom Andrejem Grubišićem.
Na pitanje trebaju li građani biti zabrinuti trenutnom situacijom, Grubišić je rekao kako treba iz sfere dnevno-političkog prepucavanja prijeći na konkretne podatke i činjenice.
"Da sutra ukinete 5-10 posto, ne bi bilo nikakvih velikih problema"
"Mislim da stvari nisu ni približno tako loše kao što ih se možda želi prikazati. Dobar primjer toga su banke u državnom vlasništvu – ne sjećam se niti jedne koja nije rekla da je zatekla loše stanje, puno gubitaka, a da je onda stvar bila puno bolja kad su oni počeli raditi. S druge strane, da sutra ukinete 5 do 10 posto, ne bi bilo nikakvih velikih problema. Sve je samo pitanje kome ćete i što uzeti s obzirom na količinu kreiranih prava", kaže Grubišić.
Dodaje kako postoje četiri-pet izvora za poboljšanje situacije – povećanje prihoda kroz dizanje cijene usluga, odnosno poreza, smanjenje troškova, prodaja neoperativne imovine, dodatno zaduživanje i refinanciranje postojećih obveza.
"Skloniji sam otpuštanju nego smanjivanju plaća"
Trenutno nema najava o smanjivanju plaća zaposlenika grada Zagreba, a veliki dio gradskog proračuna ide upravo na plaće.
"Kada bi smanjili masu plaća za 10 posto u gradskom proračunu, to je nekakvih 450 do 500 milijuna kuna. Ja mislim da je to apsolutno izvedivo, samo je pitanje postoji li politička volja. Ako bi se išlo u tom smjeru, onda sam ja skloniji otpuštanju nego smanjivanju plaća", ističe Grubišić i dodaje kako bi se stvari poput cvijeća, službenih automobila i službenih kartica trebale reducirati, ako nisu potrebne.
Nova rata sljemenske Žičare koja se procjenjuje na nekih 50 milijuna kuna uskoro stiže na naplatu, a treba osigurati i novac za plaće. Grubišić ne dvoji da bi u slučaju likvidnosnih problema grada Zagreba ili Holdinga država intervenirala.
"Država dobrim dijelom i određuje prihodovnu stranu gradova, uključujući grad Zagreb", kaže.
"Mlade majke s troje i više djece dobivaju više stotina milijuna kuna - je li to medvjeđa usluga?"
Dodaje kako od dugova ne treba bježati ako se koriste na razuman i racionalan način. Ipak, u slučaju da se ti dugovi trebaju servisirati, kaže kako se postavlja pitanje kome će se novac uzeti i po kojoj osnovi.
"Jedna od stvari koja se manje spominje su određene skupine koje primaju određena sredstva pod egidom demografskog oporavka grada Zagreba – to su mjere od nekoliko stotina milijuna kuna, koje dobivaju mlade majke, s troje i više djece. Na prvu zvuči interesantno, ali trebamo dobro razmisliti pomaže li se tim ljudima ili im se radi medvjeđa usluga. Ako imate mladu žensku osobu s troje ili više djece, koja prima određenu naknadu, gotovo je sigurno da će se s vremenom naučiti na nju i ne isključuje se da će joj s vremenom postati preniska. Neće biti na tržištu rada određeni broj godina i zapravo ćete imati jednu tempiranu bombu. Sugeriram da se ponašamo racionalno, jer to nije najbolji način pomoći tim ljudima. Mislim da je jako loše da ih se u cijelosti makne s tržišta rada", napominje Grubišić.
O obnovi Zagreba: "Taj novac netko mora zaraditi"
Od zagrebačkog potresa je prošlo gotovo 450 dana, obnova kasni, a još uvijek se raspravlja o prikupljanju dokumentacije i ostalim potrebnim stvarima.
"Tu se radi o ogromnim iznosima – novac netko mora zaraditi, a ključno je pitanje otkud će ti novci doći. Dva su izvora; jedan je oporezivanje postojeće vrijednosti, a drugi, nažalost, tiskanje novca. Reperkusija toga je inflacija", objašnjava Grubišić.
"Grad jednostavno mora reducirati svoje rashode"
Još jedan veliki potencijalni problem predstavljaju gradski prostori za koje se mjesecima ne plaćaju najamnine i ovrhe za komunalije.
"Umjesto direktnih transfera, ja sam za reduciranje porezne presije. Moraš nešto plaćati po tržišnoj naknadi, ali porez koji plaćaš će biti sveden na minimum. Grad jednostavno mora reducirati svoje rashode", kaže Grubišić i dodaje kako kod raspodjele novca, na dugi rok, nema nikakve dvojbe: "Kada bi ovaj gradonačelnik uspio ove rashode samo ostaviti na istoj razini u narednih 4 godine, mislim da bi učinio jako puno".
"Mi već imamo rebalans, samo ga ne zovemo rebalansom"
Najveći dio nacionalnog proračuna odlazi za pokrivanje troškova hrvatskog zdravstva - Grubišić smatra kako je rebalans proračuna u stvari samo formalnost.
"Mi rebalans već imamo, samo ga ne zovemo rebalans. Mislim da je hrvatski zdravstveni sustav preglomazan – imate na desetke različitih bolnica koje pružaju 'full' uslugu. To je lijepo, no sve skupa košta. Potrebne su racionalizacije. Teško je očekivati ozbiljnije iskorake kada vama HZZO ima monopol na 25-26 milijardi kuna, gdje ste vi prisiljeni to uplatiti. Mislim da bi trebalo polako otvarati prostor većoj participaciji privatnih pružatelja usluge", zaključuje Grubišić.