BIO je to trenutak kada stvarnost udari. Premijer Giuseppe Conte, kada se broj zaraženih Talijana utrostručavao svakih 48 sati, 26. veljače pozvao je zemlje EU da pomognu, piše The Guardian.
Talijanske bolnice bile su preopterećene. Doktori i sestre ostali su bez maski i rukavica koje su im bile potrebne da ostanu zaštićeni. A doktori su bili prisiljeni glumiti Boga te odlučivati koji će pacijenti ostati na životu jer je ponestajalo slobodnih respiratora.
Italija je još krajem veljače uputila poziv u pomoć EU
Hitna poruka poslana je Europskoj komisiji iz Rima u Bruxelles. Zahtjevi Italije poslani su CECIS-u, zajedničkom informacijskom sustavu za izvanrednu komunikaciju i informacije EU.
No ono što je uslijedilo bio je šok. Poziv u pomoć dočekan je šutnjom.
“Niti jedna članica EU nije odgovorila na talijanski zahtjev i poziv EK da pomognu. To je značilo ne samo da Italija nije pripremljena, već da nitko nije pripremljen. Nedostatak odgovora na talijanski zahtjev nije bio toliko stvar nedostatka solidarnosti. Bila je to stvar nedostatka opreme”, rekao je Janez Lenarčić, europski povjerenik za upravljanje krizama.
Do sada je u Europi i Velikoj Britaniji umrlo nekih 180.000 ljudi
Nekih 180.000 europskih građana diljem EU i Velike Britanije umrlo je od koronavirusa, a 1,6 milijuna se zarazilo otkako se bolest pojavila na kontinentu u prosincu prošle godine.
Stvaran broj umrlih je gotovo sigurno veći nego li je do sada zabilježeno. Posljednji rast broja zaraženih u Srbiji i na Balkanu razlog su za još veću zabrinutost. Kontinent sada ide nepromjenjivim smjerom prema najgoroj ekonomskoj recesiji od Velike depresije 30-ih godina prošlog stoljeća. I to ponajviše zbog lockdownova koji su uvedeni kako bi se sačuvali nedovoljno financirani zdravstveni sustavi.
Ovaj tjedan se prvi put nakon 5 mjeseci uživo sastaju čelnici EU
Stoga i ne čudi da vođe postavljaju ključna pitanja o svrsi europskog projekta kada države ne pomažu jedne drugima u najgorim trenucima. Ovog tjedna vođe država i vlada 27 zemalja EU sastat će se prvi put nakon pet mjeseci uživo u Bruxellesu. Tamo će pokušati skicirati buduće poteze. A The Guardian danas donosi cjelovitu priču temeljenu na intervjuima s brojnim stručnjacima i službenicima EU o tome kako je Europa postala epicentar globalne epidemije i koje se lekcije mogu iz toga izvući.
Priča je to o dobronamjernim bruxelleskim službenicima koji zabrinutim glasom govore o mogućim katastrofama. Priča je to o očajnim ministrima zdravstva koji ne uspijevaju uvjeriti premijere svojih vlada i ministre financija o razmjerima onoga što će uslijediti i potrebi da djeluju. Priča je to o zakašnjelim reakcijama vlada u prepoznavanju brzine kojom se virus širi te brzim nekoordiniranim potezima u trenucima sveopće panike. Priča je to i o europskim institucijama i agencijama gdje središnje figure nisu imale dovoljno iskustva da nagovore vođe da djeluju zajedno uoči katastrofe. Priča je to o Europi koja se našla loše opremljena i institucionalno nesposobna da iznađe adekvatan odgovor na krizu koja ju je brzo pomela.
Prva poruka o virusu stigla je u Europu krajem stare godine
Dok su se milijuni Europljana pripremali za novogodišnje slavlje, službenici ureda Europskog centra za kontrolu i prevenciju bolesti (ECDC) u Stockholmu prvi su primili vijest o klasteru slučajeva upala pluća nepoznatog uzroka u Kini.
ECDC je osnovan 2005. godine kao odgovor na epidemiju SARS-a koja je izbila dvije godine ranije. Njegova je uloga davanje stručnih savjeta i ništa više. Odgovornost za zdravlje ostaje isključivo na nacionalnim vladama, a ne u rukama Europske komisije ili agencija EU. Unatoč tim ograničenjima, svrha ECDC-a je da promatra Europu te daje savjete neovisno o tome hoće li ih vlade poslušati ili ne.
ECDC je prvo upozorenje izdao 9. siječnja, kako se prisjetila njihova direktorica doktorica Andrea Ammon.
“U to vrijeme smatralo se da je većina slučajeva povezana s mokrom tržnicom živih životinja u kineskom gradu Wuhanu. Otprilike dva tjedna nakon toga ispostavilo se da se radi o prijenosu s ljudi na ljude što je promijenilo shvaćanje oko toga što treba napraviti”, prisjetila se.
Prvi sastanak zbog koronavirusa održan je 17. siječnja
Početna briga vodila se oko toga kako zadržati virus izvan granica EU. Prvi konferencijski poziv oko koronavirusa održan je 17. siječnja. Njega je održalo jedno drugo tijelo EU koje je također nastalo nakon prethodne zdravstvene krize, no isto tako nema mehanizme da djeluje na nacionalne vlade.
Riječ je o Odboru za zdravstvenu sigurnost Europske komisije u kojem se nalaze predstavnici nacionalnih ministarstava zdravstva. Zadatak ovog odbora nastalog 2009. kada je izbila gripa H1N1 je da koordinira prekogranične prijetnje zdravstvu u Europi. No tog 17. siječnja sastanku je prisustvovalo tek 12 od 27 članica EU i Velika Britanija.
Sastanak je vodio Wolfgang Philipp, koji se nalazi na čelu malog tima zdravstvenog odjela Europske komisije u Luxemburgu. On je prisutne obavijestio da je nekoliko desetaka ljudi u Wuhanu zaraženo novom vrstom koronavirusa. Pitanje koje se postavljalo je što učiniti s direktnim letovima iz Wuhana u London, Pariz i Rim gdje je tog mjeseca trebalo doći oko 300.000 Kineza koji su u Europi namjeravali slaviti kinesku novu godinu 25. siječnja.
Nadzor zračnih luka te provjeravanje simptoma i mjerenje temperature smatralo se neučinkovitim u sprečavanju širenja virusa, kako su odbor obavijestili iz ECDC-a.
Zemlje se nisu mogle dogovoriti oko mjera koje je trebalo poduzeti
Velika Britanija i Francuska podijelile su informacije o tome što rade u zračnim lukama. No nije se znalo što se događa u Italiji, jednoj od brojnih zemalja koje nisu prisustvovale sastanku. Talijanski predstavnik nije primijetio pozivni mejl za sastanak.
Odbor je planirao objaviti preporuke za mjere koje treba poduzeti na granicama. No oni koji su bili na sastanku nisu se mogli dogovoriti. Bio je to zloslutan znak teškoća s kojima će se Odbor susresti.
Iako su vlade dužne obavijestiti Odbor prije primjene mjera, u narednim tjednima poduzimani su stalno jednostrani potezi. Format i dužina trajanja sastanaka - oko sat vremena, a prisutnih je bilo stotinjak - ograničavali su eventualnu komunikaciju i suradnju. Među prisutnima postojala je frustracija jer su smatrali da Odbor njihovim zemljama ne daje dovoljno na važnosti. Sposobnost Odbora da učinkovito koordinira problemom dovedena je u pitanje.
“Nije bilo vremena za nadoknaditi događaje u rasponu od tjedan dana. Sve se događalo nevjerojatnom brzinom”, rekao je jedan izvor za The Guardian.
Ursula von der Leyen u početku se nije dobro snašla na čelu EK
A na čelu komisije nalazila se Ursula von der Leyen koja je na to mjesto došla tek par tjedana ranije. Pandemija je bila kriza koja je mogla biti baš po mjeri za Von der Leyen, bivšu doktoricu koja je političku karijeru počela kao njemačka ministrica obrane. Na čelo Europske komisije došla je u prosincu.
Odlučna i pametna, kako su je opisali izvori koji su s njom radili tijekom krize, možda je mogla učiniti više tijekom prvih tjedana. Neki su njene prve poteze opisali kao probne. Izgledalo je kako da je nesigurna oko ovlasti koje su joj na raspolaganju.
“EK je trebala ranije djelovati. Von der Leyen je pametna. No ona je nova u Bruxellesu te se oslanja na nekoliko ljudi iz Berlina koji također nemaju iskustvo rada u EK i ne znaju što se može. Ne pita se članice EU žele li koordinaciju, već treba samo uspostaviti koordinaciju. Zdravstvo je određeno nacionalnim granicama, no neke stvari se mogu gurati”, rekao je izvor The Guardianu.
No ako je i početak bruxelleske novakinje bio nesiguran, u nekim drugim dijelovima EK ozbiljno se shvatilo što se događa u Kini.
Odbor za koordinaciju krize sazvan je 28. siječnja
“Prvi sastanak tzv. odbora za koordinaciju krize sazvali smo 28. siječnja. EK je ozbiljno shvatila ovu prijetnju. I nismo promijenili stav u našem ozbiljnom pristupu. Čak i kad su se umnožili glasovi o tome 'da će ovo sve samo proći'. Mi nismo promijenili naš stav ni kad su se neki poigravali s konceptom stvaranja imuniteta krda”, rekao je Lenarčić.
EK je brzo donijela odluku o zabrani osoba da putuju u Kinu, osim ako nije neophodno. A 29. siječnja održana je novinarska konferencija kojoj je cilj bio poslati poruku: “Budite spremni.”
Sva medijska pažnja u to vrijeme u Bruxellesu bila je usmjerena na Veliku Britaniju
No premda je postojao poziv za uzbunu, pažnja medija bila je negdje drugdje. Velika Britanija napuštala je EU nakon 47 godina članstva.
“Otišli smo na konferenciju i sala za novinare bila je gotovo prazna. Sve članice smo pozvali da budu spremni, da shvate ovo ozbiljno i pripreme se. No bilo je mnogo jeke zbog prazne sale. No ipak smo se nadali da će sljedećeg dana u medijima biti nekog odjeka. No nije bilo jer je sva pažnja medija u to vrijeme u Bruxellesu bila usmjerena na zasjedanje Europskog parlamenta na kojem je posljednji put sudjelovala Velika Britanija”, rekao je Lenarčić. Dodao je kako mu je jasno da je to bio povijesni i emotivan trenutak, no da to ne mijenja na stvari da su oni imali nešto za poručiti.
“I mi smo to rekli. No nije mnogo ljudi bilo zainteresirano čuti”, rekao je Lenarčić.
No nisu se samo mediji oglušili na alarmirajuće poruke koje su stizale iz izvršne vlasti i agencija EU.
ECDC je istog tjedna vladama savjetovao da povećaju kapacitete bolnica, posebice jedinica intenzivne njege. No nitko se nije obazirao na hitnost upozorenja. Ammon je rekla kako su po njenom mišljenju svi podcijenili brzinu kojom će se stvari razvijati.
“Nije ista stvar ako se moraju povećati kapaciteti bolničkih kreveta u roku od dva tjedna ili dva dana”, rekla je Ammon koja je na čelo ECDC-a došla 2017. godine s mjesta voditeljice odjela za infekcijske bolesti Instituta Robert Koch u Berlinu.
30. siječnja u Rimu su testirani pozitivni turisti iz Kine
U međuvremenu virus se nastavljao potiho širiti. Dvoje kineskih turista 30. siječnja u Rimu je testirano pozitivno na koronavirus. Talijanska vlada odmah je uvela zabranu letova iz i za Kinu te je zatražila sastanak ministara zdravstva EU kako bi se diljem Europe uvele strože mjere pregleda pri ulasku u zemlje.
Hrvatskoj je trebalo tri tjedna da sazove sastanak ministara zdravstva
No trebalo je tri tjedna da se sastanak organizira. Hrvatska vlada koja je kao predsjedavajuća zemlja trebala sazvati sastanak našla se usred financijskog skandala ministra zdravstva Milana Kujundžića. Dok su se ministri napokon sastali 13. veljače, klasteri zaraze počeli su se širiti.
Odgovor na prijetnju koronavirusa bio je “pravovremen i učinkovit”, rekao je tada novi hrvatski ministar zdravstva koji je presjedao sastankom. No interni izvještaj ECDC-a, koji je datiran dan nakon sastanka ministara, otkriva posve drugačiju sliku. U njemu se nalazi popis nepoznanica oko virusa i rizika koje bi mogao donijeti Europi.
“Pripremljenost među različitim članicama EU nije na razini”, stajalo je u izvještaju.
U zemljama EU nisu postojale zalihe zaštitnih maski
No u stvarnosti, mjesecima i godinama prije nego što je koronavirus stigao u Europu zalihe zaštitne opreme su se smanjile i nije ih bilo. Zalihe zaštitnih maski su uništene, istekao im je rok trajanja i nikad nisu zamijenjene. Planovi za pripremu u slučaju pandemije bili su zastarjeli.
“Nekoliko europskih zemalja imalo je strateške zalihe maski kojima je istekao rok trajanja. A većina zaliha je bila uništena”, rekao je jedan znanstveni savjetnik.
Francuska je imala 1,7 milijardi zaštitnih maski 2011. godine, no sada ih je imala samo 117 milijuna. Od siječnja do ožujka ove godine morali su ih uništiti 1,5 milijuna. Belgija je 2017. godine uništila 38 milijuna maski i nikada ih nije zamijenila novima.
Nitko nije znao, čini se, što se događa. Do 23. veljače avioni su prevozili donacije zaštitne opreme u Kinu nadajući se da će se zaraza tamo zadržati. No neugodna istina je bila da je i Europa već bila zaražena.
“Moja kolegica Stella Kyriakides, povjerenica za zdravstvo, uporno je tražila podatke. Zatražila ih je dosta rano, no nikad nije dobila potpune podatke koji bi omogućili EK da dobije potpunu sliku o zalihama zaštitne opreme i jedinicama intenzivne njege. A u brojnim slučajevima se pokazalo da ni same države članice ne znaju s kojim kapacitetima raspolažu”, rekao je Lenarčić, koji je prije bio slovenski ambasador u EU.
Do 1. ožujka u Europi je zaraženo više od 2000 ljudi
Do 1. ožujka u Europi je zaraženo više od 2000 ljudi. U Italiji je 35 ljudi umrlo. Von der Leyer odlučila je stati u prvi plan rješavanja krize. Obavijestila je Lenarčića da stupanj krize zahtijeva odgovor tima koji će se baviti svime, od zdravstva do ekonomije i granica. Novi tim predstavljen je javnosti u ponedjeljak. No za nekoliko sati Europa je posvjedočila jednom od najvećih nedostataka tijekom cijele pandemije. Sve europske zemlje, koje su sada bile u kriznom modu, svaka ponaosob uvele su restrikcije na izvoz medicinske opreme drugim zemljama.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron 3. ožujka objavio je da zahtijeva sve zalihe i proizvodnju zaštitnih maski. Sljedećeg dana Njemačka je uvela zabranu izvoza zaštitne opreme.
15 europskih zemalja uvelo je zabranu izvoza opreme i lijekova tijekom epidemije. Kamioni maski, rukavica i zaštitnih odijela zaustavljeni su na nekim granicama. Europski vođe međusobno su se optuživali za nedostatak solidarnosti i ukidanje jedinstvenog tržišta.
Neki izvori tvrde da je oprema namijenjena europskim zemljama koja je došla u luke u Njemačkoj i Francuskoj jednostavno nestala.
Belgijska i nizozemska vlada u međuvremenu su pokupovale sastojke za ključne lijekove te ih odnosili u bolnice da se proizvedu na licu mjesta.
EK je zatražila jedinstvo zemalja EU
Do održavanja drugog sastanka ministara zdravstva 6. ožujka povjerenica za zdravstvo Stella Kyriakides, Lenarčić i Thierry Breton, povjerenik za unutrašnje tržište, osjetili su potrebu da naglase važnost europskog jedinstva.
“Tražim od svih vas da se posvetite svima nama, zajedničkom, otvorenom i transparentnom radu u duhu solidarnosti, kako bismo osigurali koherentan politički odgovor”, rekla je Kyriakides.
Nekoliko dana kasnije Njemačka je jednostrano zatvorila granice dovodeći kontinent u zastoj te stvarajući 50 kilometara redova na granici s Poljskom. Podjela stare Europe bila je ponovo na djelu.
“Nije problem zatvoriti granice, no to treba iskomunicirati sa susjedima, a neke zemlje to nisu napravile. To je bilo pogrešno i stvorilo je mnoge probleme. Prvo, zaustavilo je promet dobara što je opasno ne samo za funkcioniranje jedinstvenog tržišta nego i samog odgovora na covid-19. Jer neka od dobara su ključna, poput medicinske opreme, a o hrani da i ne govorim”, rekao je Lenarčić.
Kako bi opovrgli tvrdnje da “ljudi trče Europom s velikim vrećama gotovine i kupuju sve što stignu neovisno o cijeni”, EK je odlučila uspostaviti izvoznu shemu za kontrolu koja oprema izlazi iz EU. No bio je to otrežnjavajući moment za one koji su vjerovali u jedinstvo EU.
“Stvari nisu napravljene kako treba”, rekao je Lenarčić.
Dogodio se scenarij koji je nekoliko tjedana ranije bio nezamisliv. Počevši s Italijom od 9. ožujka do 23. ožujka kad je britanski premijer Boris Johnson napokon popustio, europske vlade ugasile su jedna po jedna svoje ekonomije. Jedino je Švedska nastavila svojim putem.
Italija bi bolje prošla da je ranije uvela lockdown
Za neke je bilo prekasno.
“Da je Italija to napravila 10 do 14 dana ranije, bilo bi bolje. Ministar zdravstva želio je to učiniti ranije, no trebalo mu je vremena da nagovori vladu”, rekao je profesor Walter Ricciardi, viši savjetnik talijanskog ministarstva zdravstva. Dodao je i kako su druge vlade, koje su vidjele što se događa u Italiji, također zakazale.
“Bilo je teško ministrima zdravstva uvjeriti ministre financija i premijere da je situacija ozbiljna”, rekao je Ricciardi.
Savjetnici su Von der Leyen 12. ožujka rekli da se izbijanje epidemije u Europi ne može spriječiti. Sljedećeg dana čelnik Svjetske zdravstvene organizacije proglasio je Europu epicentrom globalne pandemije.
EK je kao imperativ postavila pronalazak opreme
Za EK imperativ je bio pronaći opremu. No Ricciardi se sjeća dubokog razočaranja koje je uslijedilo.
“U to vrijeme očajno smo trebali zaštitnu opremu i respiratore. I bilo je gotovo nemoguće pronaći ih na tržištu. Tako da smo se oslonili na distribuciju onoga čega je bilo u Europi i zajedničku nabavku. No trebalo je dva mjeseca da se to napravi. Ne zbog nevoljkosti EK, već zbog toga što su procedure tako spore i birokratske. Respiratore smo dobili tek kad je najgori period prošao”, rekao je.
EK je prvo predložila ideju zajedničke nabavke zaštitne opreme sredinom siječnja, no naišla je na nezainteresiranost zemalja članica. Tek 5. veljače odlučeno je da se objavi formalna procjena o tome koliko je zemljama potrebno zaštitne opreme. Nakon toga trebala su proći dva tjedna da vlade dostave informacije. Do tada je već na globalnom tržištu nestalo opreme, a države članice počele su samostalno kontaktirati kineske proizvođače stvarajući daljnju konkurenciju na tržištu.
Do 12. ožujka nije pronađen proizvođač. U bazi europskih ugovora objavljeno je da je natječaj propao. Trebala su još dva tjedna da se pronađe proizvođač. Prva dostava maski osigurana je 8. lipnja.
EK je preuzela inicijativu i postalo je jasno da je zajednička nabavka opreme bila neučinkovita. Ubrzano je donesena legislativa koja se tiče izvanrednih situacija kako bi se omogućilo EK da stvori središnje zalihe kroz program RescEU. Države bi trebale biti odgovorne za nabavku zaliha, a EK bi se bavila distribucijom te pokrivala većinu troškova. Stotine tisuća maski već su distribuirane u središta pandemije. Lenarčić smatra da bi u budućnosti trebali slijediti ovaj model i to dogovoriti na sastanku u petak gdje će se raspravljati o sedmogodišnjem budžetu i planovima za jedan sveobuhvatni fond za oporavak.
U posljednjem prijedlogu EK budžet za zdravstvo kreće se od 400 milijuna do 9 milijardi eura
“U posljednjem prijedlogu EK budžet za zdravstvo kreće se od 400 milijuna do 9 milijardi eura. Logika koja stoji iza ovog prijedloga jest da se EK daju sredstva kako bi mogla više podupirati zemlje članice. Jer kad je Italija zatražila pomoć, nitko joj je nije mogao pružiti”, rekao je Lenarčić. EK želi kupiti opremu za zalihe radije nego da se oslanja na velikodušnosti zemalja članica. I želi proširiti zalihe na opremu koja bi pokrivala i kemijske, biološke i nuklearne krize.
“Vidim jednu vrlo jasnu lekciju. Postoji jaka želja većine europske javnosti da ima više Europe u situacijama kao što su ove”, rekao je Lenarčić.
Ricciardi se slaže. Također smatra da bi ECDC morao biti tijelo koje može donositi odluke, a ne samo savjete u vremenima krize.
“Zemlje članice moraju shvatiti da se moramo pripremiti na ovu novu normalnost. Ovo je tek prvi u nizu događaja. Imat ćemo ih i u budućnosti. Obrasci ponašanja, trgovine i turizma mijenjaju se diljem svijeta. I ako to ne shvatimo, bit ćemo ozbiljno razočarani”, rekao je Ricciardi.