U optužnici, koju je Tužiteljstvo predalo na potvrdu 21. svibnja, Hadžića se u 14 točaka tereti za zločine protiv čovječnosti i kršenje ratnog prava i običaja počinjene progonom Hrvata i drugih nesrba, istrebljenjem i ubojstvima, pritvaranjem, mučenjem, nehumanim postupcima, deportacijama, bezobzirnim uništavanjem sela, vjerskih i kulturnih objekata te pljačkom imovine.
Zločini su počinjeni u okviru raširenih i sustavnih napada protiv Hrvata i drugih nesrba, navodi se u optužnici, te se ističe da su 1991. Hrvati, kojih je bilo 90.454, činili većinu na tom području.
Hadžića se tereti za istrebljenje i ubojstvo "stotina" ljudi, a nabraja se 408 žrtava, uključujući 264 iz Vukovarske bolnice, te žrtve likvidacija u Dalju, Lovasu, Erdutu i Klisi.
Navodi se da je u zatočeništvu držano na "stotine" ljudi, da su s tog područja deportirane "desetine tisuća hrvatskih i drugih nesrpskih civila, uključujući najmanje 5.000 stanovnika Iloka i 20.000 stanovnika Vukovara u Srbiju, te da je prisilno premješteno najmanje 2.500 stanovnika Erduta".
Optužnica se odnosi na zločine počinjene u razdoblju od lipnja 1991. do prosinca 1993. dok je Hadžić bio predsjednik vlade srpske paradržave na okupiranom području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, a kasnije i predsjednik tzv. Republike Srpske Krajine (od veljače 1992. do kraja 1993.).
Prema optužnici, zločini su počinjeni u okviru "udruženog zločinačkog pothvata" čiji je cilj bilo nasilno i trajno uklanjanje većinskog hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva s približno jedne trećine teritorija Hrvatske radi njenog uključenja u novu državu pod srpskom dominacijom.
U optužnici se navodi da je Hadžić svjesno i dobrovoljno sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu, te da je dijelio zločinačku namjeru s ostalim sudionicima, među kojima su Slobodan Milošević, Milan Martić, Jovica Stanišić, Franko Simatović, Vojislav Šešelj, Željko Ražnatović Arkan i drugi.
Navodi se da je kao premijer i predsjednik "formulirao, promicao, sudjelovao i ohrabrivao razvoj i primjenu politike koja je služila ostvarenju cilja udruženog zločinačkog pothvata".
Hadžića se za počinjene zločine tereti po osobnoj odgovornosti te se precizira da je "planirao, poticao, naredio, osobno počinio ili na drugi način pomagao i podržavao planiranje, pripremu i izvršenje tih zločina".
Hadžić je prije rata radio kao skladištar u pogonu VUPIK-a u Pačetinu. Političku karijeru počeo je u Savezu komunista na čijoj je listi izabran u općinsku skupštinu Vukovara 1990., a u lipnju te godine izabran je za predsjednika Srpske demokratske stranke (SDS) u Vukovaru. Prema posljednjim podacima danas živi u Novom Sadu.