Richard May (65) jedan je od najuglednijih sudaca ICTY-a u kojem je radio od 1998. godine, a posljednje dvije godine predsjedavao je raspravnim vijećem na suđenju bivšem predsjedniku SRJ Slobodanu Miloševiću. Taj najsloženiji i najznačajniji haški proces mnogi pravni stručnjaci smatraju najvažnijim suđenjem za ratne zločine nakon procesa u Nuernbergu i Tokiju, ističući da on u međunarodnom pravu označava kraj nekažnjivosti šefova država i vlada.
Richard May u britanskom pravosuđu slovi kao stručnjak za kazneno i kazneno procesno pravo, te kao vodeći autor u području izvođenja dokaza u kaznenim procesima.
Rođen je u Londonu 1939., a diplomirao na Cambridgeu 1964.
Godinu dana poslije počinje raditi na okružnom sudu za Jugoistočnu Englesku kao odvjetnik, a potom stječe 12 godina iskustva kao tužitelj u kaznenim postupcima, prije nego što postaje sudac.
Općinski sudac postaje 1985., a dvije godine kasnije okružni sudac u regiji Midlands.
Opća skupština UN-a 1997. bira ga za stalnog suca ICTY-a, a 2001. potvrđen mu je drugi četvorogodišnji mandat.
Tijekom šest godina rada dodijeljeni su mu neki od najzahtjevnijih predmeta Haškog suda, uključujući postupke protiv Miloševića, Biljane Plavšić, Momčila Krajišnika i Darija Kordića.
Darija Kordića, najvišeg političkog dužnosnika bosanskih Hrvata kojem je suđeno, oslobodio je nekih od optužbi za zapovjednu odgovornost, ukazujući na potrebu da se "s velikom pozornošću procjenjuju dokazi koji utvrđuju zapovjednu odgovornost civila, da se ne počini nepravda". Kordić je osuđen na 25 godina zatvora.
No godine 2000. pokazao je i sudačku tvrdokornost kada je kao predsjednik žalbenog vijeća kaznu od 2,5 godina zatvora Zlatku Aleksovskom, zapovjedniku zatvora HVO-a, pretvorio u sedam godina, ocjenivši da je prvostupanjska kazna preblaga.
Sudac May svojedobno je u Britaniji pokazivao i političke ambicije. Godine 1979. bio je laburistički protukandidat Margaret Thatcher u tradicionalno torijevskoj izbornoj jedninici Finchley u sjevernom Londonu, kada je Thatcher postala premijerkom.
U gradskom vijeću Westminstera bio je vođa laburističke oporbe od 1974. do 1979. a 1970. bio je kandidat na parlamentarnim izborima.
Objavio je niz stručnih knjiga o dokaznom postupku u kaznenim predmetima, uključujući "Načela i praksa forenzičke psihijatrije" 1990.; "Praksa, postupak i dokazi" 2002.; "Međunarodno kazneno dokazivanje" 2002. i "Kazneno dokazivanje" 2004.